Poštovani vlasnici pasa! Naučite svoje pse da seru izvan urbane zone, prošećite s njima 100, 200 metara! U Visu nikome ne treba duže da bi došao do ruba naselja. Ali, ne! Zlato mamino 'oće kakit ispred butige, na Torgu, ispod Ciprijana, pod palme kod recepcije, ispred pošte među cvijećem... OK. Bar ste pokupili. Ali, nekad je ritko i polovično ste to odradili. Prava nesreća su ovi što uopće ne kupe, ne vide, neće da vide, što im se živo 'ebe za sve nas... Kad me ujutro dočeka govno (dva, tri...) na Torgu, odma poželim gradonačelniku da umjesto gostiju on ugazi u govno, pa za njim i većina u gradskom vijeću, a radi političke korektnosti isto želim i oporbi.
Psi nam šetaju po gradu kao u tek sklepanom naselju na Divljem Zapadu. Iskreno, koliko pasa bez vlasnika, bez uzice, ćete sresti od Kuta do Luke? Desetak, najmanje. Jednom sam ih i fotografirao, pa mi budala prijetila na facebook-u. Država, društvo, grad ne smiju ovisiti o građanskoj hrabrosti nego, primarno, o radu institucija.
Nedostaje komunalnih redara, nedostaje taktike i metodike pri otkrivanju počinitelja, nedostaje, prije svega, dobre volje. Predlažem da Grad za slijedeću sezonu izdvoji 50.000 kuna i angažira dva ljuta lovca na vlasnike pasa koji ne kupe za svojim ljubimcima, a da se recidiviste kazni radom za opće dobro u Gradini i da im Milan bude šef. Ljuti šef!
U ovom segmentu čistoće grada ne možemo kriviti Gradinu. Usput, većina gostiju se izuzetno pozitivno očituje o čistoći grada. I složit ću se s njima. Što god vi partikularno mislili o vašoj ulici, skalinima ili kontejneru, plaži... Naravno, prostora za poboljšanje uvijek ima. Kritika je poželjna, ne i kritizerstvo. Razliku naučite na google-u. Kritizerstvo je, nažalost, mnogima postalo stil života.
Odlagalište, selekcija otpada itd. još su magla, pa o tome ne bih. Govna su tu, konkretna, vidljiva i smrdljiva. Nemojmo da Milan i kolege mu budu usamljeni u ovom "ratu". Dragi sugrađani, "neprijatelj" je sve jači i sve brojniji. Broj pasa uskoro će premašiti broj ljudi. Ako je samo 10 posto nesavjesnih vlasnika, nafrigali smo.
E, e! Meni ih dajte!
Od ranog jutra oni grad dovode u red...
Psi nam šetaju po gradu kao u tek sklepanom naselju na Divljem Zapadu. Iskreno, koliko pasa bez vlasnika, bez uzice, ćete sresti od Kuta do Luke? Desetak, najmanje. Jednom sam ih i fotografirao, pa mi budala prijetila na facebook-u. Država, društvo, grad ne smiju ovisiti o građanskoj hrabrosti nego, primarno, o radu institucija.
