Poziv mladim poljoprivrednicima

Uvećaj!

Slavomir Raffanelli, viški kralj limuna, podiže novu plantažu

Viški kralj limuna Slavomir Raffanelli nikad ne miruje. Vrijedan, svestran, poduzetan i uspješan, kakav  već je,  kupio je, prije par godina, zemljište u Prismen iznad Kuta na kojem su se nalazile odložene kamene gromade još od vremena ranijih velikih gradskih infrastrukturnih projekata i koje je grad bio dužan skloniti. Na slici lijevo vidite kako je to izgledalo prije ovih radova. Kamenje se odvezlo na gradsko odlagalište, a bageri su kaskadno oblikovali strmu padinu gdje će Slavo na ravnome saditi limune, a na kosinama lavandu. Tisuću stabala limuna i 3000 stabljika lavande.

Bit će to naučna fantastika. – kaže Slavo. Za petnaestak dana će početi i sadnja. - dodaje.

Sadnice su spremne

Prije početka radova...

Hrvatski limun za Karlovačko Limun Natur Radler

HEINEKEN Hrvatska će za Karlovačko Limun Natur Radler koristiti limun domaćih proizvođača iz Splitsko-dalmatinske, Šibensko-kninske te Dubrovačko-neretvanske županije

Kompanija HEINEKEN Hrvatska predstavila je dugoročni projekt proizvodnje, nabave i otkupa hrvatskog limuna za proizvodnju Karlovačko Limun Natur Radlera. Kompanija bi tako limun otkupljivala od lokalnih proizvođača s Visa, Brača, Hvara te iz Splita, Šibenika, Metkovića, Konavala, Opuzena i Blata.

Predstavnici HEINEKENA Hrvatska posjetili su Zvonimira Benčića i Slavomira Raffanellija, nositelje OPG-a Benčić i OPG-a Raffanelli s otoka Visa, te Ljerku Vlahović, upraviteljicu Poljoprivredne zadruge Postira na Braču s kojima kompanija namjerava ostvariti dugoročnu suradnju. Domaći proizvođači će tako osiguravati limun proizveden na području Republike Hrvatske koji će se koristiti za proizvodnju Karlovačko Limun Natur Radlera.

Pročitaj cijeli članak...

Izvor: VEČERNJI LIST

Jedini hrvatski ekoproizvođač Toni Bunčić: Hvali Zagreb, ali na Visu ‘Okusi Hrvatsku’

Tko zna, da je nakon diplome na zagrebačkom Agronomskom fakultetu ostao živjeti u metropoli, možda Višanin Toni Bunčić danas ne bi imao svoj mali ekološki botanički vrt. Možda bi terase podno kamene katnice u Kutu, najstarijem dijelu grada Visa, pokrile makija i korov. Zanimljivo, te 2000. kada mu je struka i službeno dodijelila naziv dipl.ing.agronomije, Toni je od svojih profesora već dobio naznake da ga žele ostaviti na faksu. Krenuo bi u tom slučaju od početka, kroz sve etape napredovanja, učenja, specijaliziranja... Ali on je odlučio otići doma. - Bio sam zagrebački podstanar i tako bi to trajalo još dugo vremena. Znamo svi kakve su plaće u prosvjeti, a i napredovanje ne bi došlo preko noći. Kući me čekalo imanje, vinogradi, mogućnosti za projekte što su mi se već tada motali po glavi. Nisam zapravo dvojbe ni imao. Izvažeš i odmah vidiš di priteže – kaže.

Čekao sam alou veru tri godine 

I evo ga, 14 godina nakon te odluke Toni je viški proizvođač bijelih vina sorti Kurteloška, Rukatac i Kuć-Trbljan, te crnog i desertnog vina sorte Plavac mali. Više od 70 posto kupaca su stranci. No ima on još nešto vrlo zanimljivo, a vezano je uz početak priče, onaj mali botanički vrt pred kućom i mnoštvo ljekovitog bilja. A među njima je mjesto našla i kraljica, aloa vera, koju je ubacio u priču o proizvodnji ekološke kozmetike od ljekovitog i aromatičnog bilja. Kako bi to postigao, Toni ju je morao i certificirati i po informacijama koje ima jedini je hrvatski ekoproizvođač ove iznimno ljekovite biljke iz porodice ljiljana.

Pročitaj cijeli članak...

Izvor: Slobodna Dalmacija

NA OTOKU IMA POSLA - 'Otkrili smo blago - imamo obrt, proizvode i uhodanu klijentelu'

Prošlogodišnje ljeto je o pitanju “lova” na divlje kupine bilo izdašno za Ivanku i Vicka Mardešića iz Komiže. Iz divljih dračavih grmova s komiških brda kući su donijeli 80 kilograma slatkog ploda, koji je nakon obrade u dugim zimskim mjesecima završio u likeru, soku, marmeladi. Ovo je ljeto kupina isto dobro rodila, kao i smilje, kadulja, origano, lovor, kapare, motar, mnoštvo plodova koji brižno spremljeni čekaju svoj red za ulazak u namaze, likere, aromatizirane soli, ulja, sapune…

Znate li da se kadulja uvijek bere u rana ljetna jutra, od pet do maksimalno osam sati? Kada se sunce digne i već oko devet ožeže po makiji, tada Ivanka i Vicko već doma sortiraju ubrano. Znaju oni i da u njihov naramak nikada neće ući kadulja koja gleda u more. Ta nema onoliko eteričnih ulja kao ona skrivena iza leđa brdu.

Pročitaj cijeli članak...

Izvor: slobodnadalmacija.hr