Tko zna, da je nakon diplome na zagrebačkom Agronomskom fakultetu ostao živjeti u metropoli, možda Višanin Toni Bunčić danas ne bi imao svoj mali ekološki botanički vrt. Možda bi terase podno kamene katnice u Kutu, najstarijem dijelu grada Visa, pokrile makija i korov. Zanimljivo, te 2000. kada mu je struka i službeno dodijelila naziv dipl.ing.agronomije, Toni je od svojih profesora već dobio naznake da ga žele ostaviti na faksu. Krenuo bi u tom slučaju od početka, kroz sve etape napredovanja, učenja, specijaliziranja... Ali on je odlučio otići doma. - Bio sam zagrebački podstanar i tako bi to trajalo još dugo vremena. Znamo svi kakve su plaće u prosvjeti, a i napredovanje ne bi došlo preko noći. Kući me čekalo imanje, vinogradi, mogućnosti za projekte što su mi se već tada motali po glavi. Nisam zapravo dvojbe ni imao. Izvažeš i odmah vidiš di priteže – kaže.
Čekao sam alou veru tri godine
I evo ga, 14 godina nakon te odluke Toni je viški proizvođač bijelih vina sorti Kurteloška, Rukatac i Kuć-Trbljan, te crnog i desertnog vina sorte Plavac mali. Više od 70 posto kupaca su stranci. No ima on još nešto vrlo zanimljivo, a vezano je uz početak priče, onaj mali botanički vrt pred kućom i mnoštvo ljekovitog bilja. A među njima je mjesto našla i kraljica, aloa vera, koju je ubacio u priču o proizvodnji ekološke kozmetike od ljekovitog i aromatičnog bilja. Kako bi to postigao, Toni ju je morao i certificirati i po informacijama koje ima jedini je hrvatski ekoproizvođač ove iznimno ljekovite biljke iz porodice ljiljana.
Izvor: Slobodna Dalmacija
No comments
Post a Comment