U nedjelju je Gospa od utišenja

Slavi se na kampanelu crkve sv. Ciprijana i Justina. Ivan Mandaković - Kravica i Ante Ilić - Šuro, dica odrasla u sjeni sv. Ciprijona, tuku teškim baturicama po zvonu ritmove koji se prenose s generacije na generaciju... Slavi se. Gospa stiže.

Nikon D3400 i Tamron AF70-300mm F/4-5.6 Di LD MACRO 1:2

Prilovo, tjedan dana od Svih svetih

Nisu rijetki oni koji se brinu u kakvom stanju je cvijeće što je ostavljeno na grobovima najmilijih, je li vjetar prevrnuo vazu, treba li promijeniti vodu... Neki u toj brizi vjerojatno i pretjeruju, ali tko im to može zamjeriti.

Mogu biti mirni jer, evo, gotovo tjedan dana je prošlo od Svih svetih, a cvijeće se još dobro drži, nije bilo kiše ni jačih vjetrova i Prilovo još uvijek izgleda svečano i uredno. Pogledajte!

Dalmatinsko sveto voće: tko se još sjeća bakinih višanja u šećeru?

U ovo vrijeme, kad nemale šolde iz takujina imamo izvaditi eda bismo nemali one okuse vitamina i zdravlja što ih pamtimo iz odrastalačkih dvora djetinjstva i šaliža naših seoceta na otocima, kao i zaselaka u zabrđu, jamačno je zadnja ura u kojoj razboritost nam je probuditi, pa mješte zatrovanih jabuka i krušaka, bresaka i nektarina valja nam okusiti što to pod korom skrivaju, i za nas čuvaju, voćke koje jednoć bijahu dobre prijateljice s našim nonotima i nonama.

Kostela, murva, omendula...

Znamo li čemu služe krvoliko crvenilo višnje, sladostrasni šećer smokve ili mirisni prašak rogača? Imamo li uopće pojma kakav je gušt prigristi oskorušu, te oćutjeti slatkastu trpkost njezine okruglice; sjećamo li se uopće bradavičastog ploda murve, blijedo-žutog ili rozasto-ružičastog; možemo li pronaći u memoriji zapamćenja, ispod meke kore mozga, okus mesa s kafene bobice koprvice, kostele ilitiga pelegrinke; poželimo li nekad zagristi u jajoliki plod šljive ili namazati fetu kruha od nje iskuhanom mermeladom; čujemo li još uvijek u ušima pucanje kore omendule iliti badema, koja se drobi pod udarcima mlačića?

Pročitaj cijeli članak...

Izvor: SLOBODNA DALMACIJA

Izvještaj: Anatomija otoka ili zašto Japanci popravljaju viške suhozide

Nakon dugog vremena jedan pravi radni posjet našem otoku. Na međunarodnom simpoziju Anatomija otoka i oko njega bilo je živo: održali smo predavanje i trodnevnu suhozidnu radionicu, stigli posjetiti Nedjeljku u Dragodidu i obići lokvu Krušovicu.

Bilo je materijala i za Suhozid.hr: naime kako otok Vis baš i nije poznat po kamenim poljskim kućicama (bunje, trimi…) kao susjedni Šolta, Brač i Hvar, a ima ih, bilo je zanimljivo obići nekoliko lokaliteta sa domaćim vodičima. 

Tekst i foto: FŠ

Višku rujansku podsezonu već tri godine zaredom, osim nautičara i jematve, obilježavaju i studenti iz raznih zemalja koji ovdje dolaze  sudjelovati na neobičnom simpoziju i radionicama sa temama lokalnog razvoja i baštine pod imenomAnatomija otoka.

Pročitaj cijeli članak...

Izvor:http://www.dragodid.org/ 

Poklod 2014

Kiša je onemogućila cjelovit dolazak pokladne kolone na Kut. Nedostajala su djeca, grupe... Stariji su se ipak probili do Kuta uz pomoć dišpeta, suncobrana i kišobrana. Jure zadovoljan. Ni sadio, ni zalijevao, a ... Ako je ono što mislim da jeste ;) .

Da se tradicija ne ugasi

Tradicija živi. Mentor Nino Mandaković - Kravica prenosi znanje na mlađe, a oni jedva čekaju popeti se na kampanel i slaviti (zvoniti) Gospi od utišenja u čast.

Pletenje palmica za Cvjetnicu

U nedjelju je Cvjetnica i blagoslov palmi i maslina. Mlade grane od palmi, a njima Vis obiluje, materijal su od kojeg vrijedne i vješte ruke ispletu prekrasne aranžmane. Vještina pletenja se prenosi s generacije na generaciju, a u ovim vremenima krize i recesije ta vještina se može i unovčiti. Danas ću vam uz pomoć demonstratorice Valentine Novačić iz Visa, predjel Kut, približiti ovu vještinu pletenja.
Na Kutu smo. Snimam ruke. Ruke koje toliko toga umiju, ruke koje znaju biti spremne na svašta... Parafraziram barba Ranka (Ranko Marinković op.a.). Vjerovatno je i on kao dječak tu, iza kantuna, na Kutu, promatrao i ovakvo pletenje palmica.

 

Lambik odlazi u povijest

I posljednji lambik na Kutu odlazi u povijest. Iza  dosjetki i smijeha neuspješno se pokušava  skriti žal za vremenom koje odlazi u nepovrat, za tradicijom koja se gasi, za ljudima kojih više nema... Kad bi se prije lambikalo znalo se okupiti i po dvadesetero, tridesetero ljudi; družilo bi se, smijalo, jelo i pilo, grijalo uz kotao ako bi bilo studeno kao ovih dana...
U vrijeme 2. svjetskog rata proizvodio se tu i alkohol za sanitetske potrebe, za ranjenike, a spominje se da  je jednom i kuverta  letila u zrak kad je eksplodirao kotao. Priložilo se bilo...