Zamarijin dvor, dr. Vesna Bučić i foto knjiga u nastajanju

Povod odlaska do dr. Vesne Bučić je projekt foto knjige u digitalnom obliku na kojem radi uz svoju vrijednu mladu suradnicu Renny koja joj je digitalno tehnička podrška. Renny je dijete informatičkog doba, rođeno s kompjutorom i sve oko digitalija ima u malom prstu.

Do kuće gospođe Vesne dolazi se kroz kaletu iza zgrade pošte u Visu koja je u stvari dvor koji ima i svoje ime - Zamarijin dvor. Nekad jedna kuća, u vlasništvu obitelji Bradanović, podijelila se u četiri kuće, a druga od ulaza u dvor je  Vesnino viško "carstvo". Carstvo sačuvanog pokućstva i opreme građanske viške kuće, fotografija, uspomena, sjećanja... Kuću je naslijedila po majčinoj liniji, od svoje tete. Od tete je čula da je kuća nekoć služila i kao ugostiteljski objekt, gdje se moglo prespavati i dobiti hranu. S tim u vezi je i kamena ploča na stražnjoj strani kuće na kojoj piše OSTERIA ALL AGNELO.

Vratimo se foto knjizi. Ovako će to izgledati, pokazuje mi na laptopu... Uz umjetničke slike i druge znamenitosti, koje su fotografirane i sažeto opisane, naći će se tu i obilje foto materijala iz obiteljske arhive. Njen otac se bavio fotografijom, nastavio njen brat, a potom i ona. Tih 500-600 fotografija nastalih od dvadesetih godina prošlog stoljeća, uz negative na staklenim pločama, gospođa Bučić će darovati gradu Visu, ali posredstvom muzeja. Sav materijal koji će biti objavljen i dostupan na internetu odnosi se na grad Vis. 

Dr. Vesna Bučić ni u svojim devedesetima ne gubi  znanstveno istraživački duh

Sjećam se članka dr. Bučić, u jednom od brojeva Hrvatske zore, o Lazaru Rusiću i njegovoj knjizi u kojoj je detaljno opisao život i opće prilike u Visu od 1930. - 1940. godine. Pokazuje mi prijepis knjige (original se nalazi kod Rusićeve kćerke u Opatiji), a dobila ga je od susjede Vanje uz jednostavnu posvetu: Sretan Uskrs teta Vesna! Umnožila ga je, jedan primjerak dala je i Goranu ( Mladineo, op.a.), kojeg hvali zbog lakoće i stila kojim piše o ljudima, događanjima i dokumentima iz prošlosti. Sadržaj knjige je možda malo prepikantan s gledišta današnjih potomaka osoba o kojima je pisao, ali za ljude od struke - nju, Gorana, Čargu (Boris Čargo, op.a.)... knjiga je vrijedan izvor podataka sa znanstvenog stajališta.

Nisam mogao ne primjetiti da je posebno toplo spomenula pok. Mariju Puhalović, koja je puno znala i od koje su oni učili.

Dok teta Vesna (svi me ovdje zovu teta Vesna!) i ja obilazimo kuću dotle Renny, u položaju turskog sjeda na postelji, vrijedno radi na Toshibi. 

Morate vidjeti i sobu, sve sam ostavila kako je bilo. - poziva me teta Vesna. Znate da su sobe, u pravilu, bile na gornjem podu starih kuća. 

Dar kojeg je Vesnina teta dobila na vjenčanju

Vesna i susjeda Vanja u Zamarijinom dvoru

Ovoljetni boravak na Visu približio se kraju. Vidimo se dogodine! 

Grad mrtvih nad poljem života

Vis obilježava 25. obljetnicu odlaska Jugo vojske

"Gospe moja, ko'lko mi je sarce, ne može u parsi stat!"- čujete glas na amaterskoj VHS snimci koji komentira odlazak Jugo vojske s Visa... Zorno pokazuje oduševljenje i olakšanje kojim smo popratili taj događaj od prije 25 godina. Već 25 godina!? Kako vrime leti!

Vidi više...

U prodaji je nova knjiga Zvonimira Freivogela – “VIŠKI BOJ”

Naruči knjigu - OVDJE

Kada sam kao 13-godišnjak prvi puta posjetio Vis, dok nisam poznavao njegovu stoljetnu i tisućljetnu povijest, za mene je to bio još jedan dopust na moru kao i svaki drugi, a Vis mi je djelovao čak i manje zanimljiv od Brača, gdje sam kao klinac proveo niz dopusta u Milni.

Za Vis sam samo znao da je vojni otok i da neće biti (stranih) turista, stoga me jako iznenadilo kada smo već na brodu na putu za Vis sreli mnoštvo čehoslovačkih turista, kojima je boravak na Visu očito bio dopušten. Još sam se od malih nogu oduševljavao svime što plovi pa sam se nekako nadao da ću na Visu vidjeti mnoštvo brodova, što također nije bilo točno. Vis je tada bio vojni, a ne mornarički otok, sve je bilo puno odora JNA, a JRM-a ni od korova, ako se izuzme mali vodonosac koji sam viđao i na Braču kada su ljeta bila suha...

Pročitaj cijeli članak...

Izvor: http://despot-infinitus.com/

"Viški boj" upravo u tisku

Višane i zaljubljenike u Vis i višku povijest zasigurno će zanimati podatak da je upravo u tisku knjiga "Viški boj" Zvonimira Freivogela i da bi iz tiska mogla izaći do kraja godine. Nakladnik je DESPOT INFINITUS.

...Rukopis na tri jezika opisuje kako je došlo do rata 1866., također i zbivanja tijekom planiranja i gradnje mornarice, te ratne operacije na moru do Viškog boja, kao i detaljno samu bitku. Posebno se opisuju svi brodovi obje strane koji su sudjelovali u tom povijesno značajnom pomorskom sukobu...

Više...

"Kao jarbol uspravni" - tematska izložba o Viškom boju u galeriji Meštrović u Visu

Od 21. - 26. lipnja u Visu, u galeriji Meštrović (Jakinovi dvori) bit će postavljena tematska izložba - Viški boj, koju je na inicijativu gospođe Dunje Bezjak pripremilo Društvo likovnih umjetnika iz Maribora. Ista je izložba bila otvorena u izložbenom prostoru Sveučilišne knjižnice u Mariboru od 1.6. - 10.6. i predstavlja doprinos Maribora proslavi jubileja, 150 godišnjice Viškog boja.

Na izložbi sudjeluje 11 akademskih slikara, a petorica će donirati slike nekim isnstitucijama na Visu. Kroz program otvaranja vodit će nas Zvone Lebar, novinar iz Maribora, a u programu će nastupiti Pepe Božanić, Anela Borčić, Ivica Roki i klapa Liket.

Izložbu će otvoriti gradonačelnik grada Visa Ivo Radica, o projektu će govoriti predsjednica DLUM-a Irena Gajser, a Dunja Bezjak o proteklim sudjelovanjima u Mariboru, Grazu i Visu.

Za tu prigodu gospođa Bezjak će se poslužiti govorom direktora Europske kuće u Grazu Willibalda Richtera od prije 6 godina, a koji se sjajno uklapa i u ovu današnju priču.

Tekst govora direktora Evropske kuće u Grazu Willibalda Richtera, kojega je pročitao na otvorenju izložbe 8 akad. slikara s otoka Visa u Mariboru prije 6 godina, a kojega ću ja pročitati na otvorenju 21.6. jer savršeno odgovara proslavi 150. Obljetnice.

Poštovane dame i gospodo!

Veselim se da sam danas pozvana  na otvaranje (ili da otvorim)  izložbu umjetnika s otoka Visa – njemački se veli Lissa.

Pitala sam se  zašto sam pozvana. ali imam i odgovor. Povezuje nas povijesna osobnost  K. und. K. monarhije osobnost admirala Wilhelma von Tegetthoffa, koji je bio i zapovjednik pomorskog odjela Ministarstva rata u Beču, a koji se rodio 1827. u Mariboru. Postao je junak,  pobjedom u pomorskoj bitki kod Visa 20. srpnja 1866. u velikoj bitci protiv znatno nadmoćnije talijanske flote.

U Puli, koja je svojevremeno bila pomorska baza flote austrougarske monarhije, 1877. godine postavljen je spomenik u čast Willhelma von Tegetthoffa, ali spomenik su 1918. demontirali Talijani i odnijeli u Veneciju i tamo ga deponirali. Spomenik je potom je 1935. bio prenesen u Graz, gdje se i danas nalaz, na trgu nazvanom po njemu, a koji se nalazi u blizini groblja gdje je W v T i pokopan.
Oprostite na diskursu koji je poslužio da se demonstrira i objasni povezanost Maribora, Visa i Graza.
Ako su nas u IX. stoljeću povezivale vojne operacije, kada su Austrijanci, Hrvati i Slovenci i ostali narodi monarhije živjeli u jednoj državi, danas smo bliže činjenici da spomenuti stanovnici u budućnosti opet uistinu, a ne samo formalno, žive zajedno pod okriljem EU.

 Moje dame i gospodo, za mene nije dovoljno da se u EU bavimo samo ekonomskim, financijskim i ostalim tehničkim problemima. Naša je zadaća zbližavati ljude, Europa mora postati mjesto svih njenih građana. Umjetnost je pravo sredstvo da se uspostave takvi odnosi, a ona zahtjeva međusobno komuniciranje, ona povezuje ljude.

Moja  molba upućena vama: iskoristite današnju priliku i dopustite da slike djeluju na vas, razgovarajte da bismo razmijenili misli  i možda otvorili nove putove za buduće planove.
U tom smislu želim da izložba bude uspješna i  dobro posjećena.
S ovim otvaram izložbu.

Josip Peričić: Tegetthof i junaštvo dalmatinsko

U godini smo u kojoj se obilježava okrugla 150. godišnjica viškog boja. Mnoštvo je raznih manifestacija tijekom čitave godine posvećeno ovoj epskoj pobjedi, a ovom prigodom predstavit ću ep kojeg je spjevao Josip Peričić 1866. godine, odmah nakon boja, a iste te slavne godine je i tiskan. Zahvaljujući središnjici Matice Hrvatske, napose gospodinu Stjepanu Sučiću, do predsjednice viškog ogranka Dobrile Cvitanović stigla je fotokopija ovog vrijednog književnog djela, literarnog svjedočanstva o tijeku, ishodu i odjecima viškog boja u Dalmaciji, Carevini i šire. 

Uzbuđena ovim 'otkrićem' Dobrila ga je. među inima, podijelila i sa mnom.

Ep nosi naslov Tegetthof i junaštvo dalmatinsko. Evo naslovne stranice, a želite li ga cijelog pročitati kliknite - OVDJE!

Josip Peričić: Tegetthof i junaštvo dalmatinsko by Nikola Kežić

Zimsko kino Hrid

Pored Gorana je postalo obeshrabrujuće doticati se povijesnih viških tema. Zato, daj dite materi! Ovo su njegova razmišljanja o zapuštenoj zgradi koja je začeta kao Katolički dom, a zapravo najduže služila kao kino:

Jedan od većih i vidljivijih viških "mrtvih kapitala", nekadašnje kino "Hrid". Dvorana je sagrađena 1940. godine kao Katolički dom, ali svojoj originalnoj svrsi nikad nije poslužila: prvo ju je zauzela talijanska vojska u Drugom svjetskom ratu, a potom su je nacionalizirale komunističke vlasti i pretvorile u - skladište. Potom je krajem pedesetih, inicijativom grupe Višana, u njoj uređeno kino, koje je tu radilo skoro pola stoljeća, i trajno se upisalo u memoriju Višana. Za njih ovo i dan danas nije nikakav dom ni skladište, za njih je ovo zimsko kino. Postupkom denacionalizacije, zgrada je vraćena crkvi. Grad Vis se žalio na tu odluku i vodio višegodišnji sudski spor koji je izgubio. Ambiciozni planovi Hvarske biskupije i župe Vis o uređenju pastoralnog centra i nove župske kuće na ovom mjestu ostali su samo - planovi. A zgrada propada zatvorena već cijelo desetljeće, a kako stvari stoje, propadat će i dalje...

Vlasništvo neke imovine , bilo da je ono privatne osobe, bilo crkve, treba poštovati, ali ne vjerujem da Vis i Višani ne bi mogli stupili u konstruktivne razgovore sa biskupijom i župom o korištenju ove zgrade, bilo da se ona konačno uredi u crkvene svrhe, bilo da je crkva ustupi Visu i Višanima u neki oblik koncesije...možda čak i u svrhu zimskog kina opet?

(Goran Mladineo, udruga Bavul)

Prolazeći danas pored ovog "mrtvog kapitala" zastao sam i napravio nekoliko fotografija. Cinik u meni vidi ovdje ekskluzivni turističko-komercijalni sadržaj. U dogledno vrijeme. Pa došlo se do toga 'prečicom' ili 'vijugavom stazom'...

Vis na poštanskim markama

Ako sam dobro razumio Hrvatska pošta će ove godine izdati prigodnu poštansku marku za 150. obljetnicu Viškog boja. Uobičajeno je da se povijest obilježi i oslika na poštanskim markama i omotnicama. Možda je i Austrija za neku od obljetnica Viškog boja bila izdala poštansku marku. To je razumno za pretpostaviti. Italija vjerojatno nije. 

Nemam drugih primjera Visa na poštanskim markama i omotnicama osim ova dva. Možda vi imate?

Priča o nestaloj slici s Prilova

Sudbina popularnog Viškog lava, spomenika Viškoj bitci koji se nalazio na groblju Prilovo, dobro je poznata. Međutim, manje je poznato da je istu, a moguće i goru, sudbinu imala umjetnička slika s prikazom Viške bitke koja se nalazila u crkvi sv. Jere na Prilovu. Kad su Talijani tijekom prve okupacije Visa 1919. godine odnijeli lava u Livorno, viški fratri su ovu sliku skinuli s oltara i sakrili je, te je na sigurnom čekala odlazak okupacijske vojske. Koliko sam uspio rekonstruirati vođeći se sjećanjima starijih Višana, slika nakon odlaska Talijana više nije vraćena na oltar, nego je obješena na stropu, odmah iznad glavnog ulaza u crkvu. Ni fratri sa Prilova ni ostali Višani nisu računali da će se talijanski vojnici više ikad vratiti na Vis.
Ali, upravo to se dogodilo: u proljeće 1941. godine na vratima samostana na Prilovu opet su se pojavili pripadnici talijanske vojske, samo ovaj put u mnogo brutalnijem izdanju, onom fašističkom. Znali su to i fratri, pa je Fra Josip Vlahović nakon konzultacija sa starijom subraćom donio odluku da skrivanje ovog puta nema smisla, jer bi moglo završiti osvetom nad samostanom i čitavim Visom.
Stoga su sliku predali Talijanima i..i tu joj se gubi svaki trag! Gdje je i kako je završila, nije poznato, ostala je samo nepotvrđena priča da su je fašistički vojnici zapalili i uništili odmah po odnošenju.

Goran Mladineo, Vis kroz povijest

Goran Mladineo: "Nestala slika sa Prilova izbliza. Ova rijetka fotografija je do mene došla preko jedne od najstarijih Višanki, gospođe Marije Puhalović (96) i ljubazne profesorice Vesne Bučić."

Vis je najstariji grad u Hrvatskoj

Mogu Starograjani slaviti rođendane Farosa, održavati koncerte uz visoka pokroviteljstva i svašta nešto, ali ne trebaju se kititi tuđim perjem. Kakav "grad prvijenac"?! Pa, Issa je starija od Farosa!

Na portalu Moj otok Vis podužu argumentaciju posljednje tvrdnje iznio je urednik portala Vinko Kalinić. Preporučam pročitati. A što kaže struka o tom pitanju? Mudro šuti. Ili nešto muti?

Issejsko groblje - foto Nikola Kežić

I viška HVIDRA poziva na prosvjed protiv obilježavanja tobožnjeg antifašističkog ustanka u Srbu

Iz viške HVIDRE poslali su ovaj materijal, kao i brojnim drugim medijima, radi objave. Fotografija je s weba, za ilustraciju.

Prosvjed u Srbu

Brdo Krušovica na otoku Visu - zemljopisno, prirodno, povijesno i ekološko značenje.

Autor ovog teksta o Krušovici je pok. profesor Vid Biličić. Prije dvadesetak godina dao ga je Tihani Skerbić koja ga je neki dan pronašla među svojim papirima i opravdano zaključila da je vrijedan objave. Upoznajte se, dakle, s razmišljanjima uvaženog profesora o tome kako bi i zašto valjalo zaštititi lokalitet Kruševica.

Tekst nosi naslov   BRDO KRUŠOVICA NA OTOKU VISU - Zemljopisno, prirodno, povijesno i ekološko značenje.

KRUŠOVICA 

Popis svih gradskih vijećnika iz 1936. godine

Popis svih gradskih vijećniki Visa iz 1936. godine, brojem ukupno njih 24 (od kojih 2 odsutno sa sjednice). 
Po stranačkoj strukturi imo 16 članovi HSS-a i 8 njihovih žestokih protivniki, članovi tzv. "Jereze" (Jugoslovenske radikalne zajednice). Na ovu kortu je puno nonoti i pranonoti, pa ćete znat i somi koji je bi cihov, tako da ni potriba pisat wink emoticon.

Inače, sistem je bi organiziron tako da je osim vijeća postojalo i općinsko poglavarstvo u koje je ulazilo parvih pet vijećniki sa pobjedničke liste. (g.m.)

Izvor: Vis kroz povijest (Povijest kroz Vis)

Tuđmanov arhiv u šest knjiga, urednik prve - Višanin

Uvijek rado, kad saznam, objavim link na vijest o projektu ili događaju u kojem udjela imaju i naši Višani. Ovaj put je riječ o Tuđmanovom arhivu, šestoknjižju gdje je urednik prve knjige Goran Mladineo.

http://narod.hr/kultura/predstavljanje-sest-svezaka-tudmanova-arhiva/

Goranova učionica: Vis kroz povijest (Povijest kroz Vis)

Grupa na Facebook-u "Vis kroz povijest (Povijest kroz Vis)" trenutno broji gotovo 800 članova, a vodi je/administrira prof. Goran Mladineo, znanstveni novak na Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu. 

Goran je ovom stranicom definitivno uspio potaknuti zanimanje za povijest, navesti članove grupe na istraživanje i 'kopanje' po šufitima kako bi oteli vremenu i zaboravu stare fotografije, isječke iz novina, kartoline, ispravili stare nepravde i neistine... i, na kraju, podijelili to s ostatkom svijeta i 'pohvalili' se nađenim, naravno. 

Svega tu ima i svašta možete saznati i vidjeti; od krasnih starih kartolina, fotografija znamenitih Višana i događaja na Visu, novinskih članaka, anegdota... Za razliku od onih koji bi "brisali" tragove povijesti i na ovaj ili onaj način je "sakatili", ovdje se okupljaju oni koji je u punini i višebojnosti prikazuju. 

Život, pa tako ni povijest, nisu samo crni ili bijeli, crveni ili crni. Upoznavanje sa što više različitih boja i nijansi može nas samo učiniti boljim i tolerantnijim ljudima. (n.k.)

Evo djelić iz bogate ponude fotografija na stranici grupe: