Odazvao sam se pozivu na medijski ponedjeljak kod gradonačelnika i zamjenice i kako nije bilo Sanje i Bogija (ispričali se obvezama) malo smo opušteno proćakulali, uglavnom o medijskim pitanjima. Inače, koga zanima, dobro su, zadovoljni su i ne zrače trijumfalizmom zbog uvjerljive pobjede na izborima. Zahvaljuju svima koji su ih podržali i čekaju da se konstituira gradsko vijeće i da nastave sa započetim projektima. Konstituirajuća sjednica održat će se u petak. Koliko ću ja sudjelovati u medijskom životu i na koji način ni sam još ne znam. U svakom slučaju manje i rjeđe nego do sada. Na današnjem medijskom ponedjeljku nisam snimao ni fotografirao. Tek na izlasku nisam mogao odoljeti šarmu pokera dama i dobro su mi došle da ožive ovaj nezanimljivi tekst. Pet dama, da se ispravim... Još jedna curica!
Javne medije danas, uz sve ove društvene mreže i lakoću slanja i objavljivanja foto i video sadržaja, nemoguće je više percipirati kroz onu klasičnu podjelu - novine, radio i televizija. Živimo intenzivno informatičko doba u kojem se jedan tweet ili post na facebook profilu proširi globusom brzinom munje. Ako si Trump. Ili za hrvatske prilike barem Vrdoljak u napetom trileru rekonfiguriranja vlade. Posebice ako je u tri ujutro.
Što je s medijskim životom u Visu? Grad, naravno, mora imati službenu web stranicu i ima je, hvala Bogu. Po mojem sudu prilično kvalitetnu. Za dinamičniju komunikaciju s javnošću zahvalna je forma "objave za medije". Ta objava se onda može putem e-pošte odaslati medijima, lokalnim i regionalnim, blogovima, portalima, radijskim postajama... Da bi se to još više "kapilarno" proširilo i stiglo do što više ljudi bilo bi dobro, uz blog, portal i radio postaju, imati i facebook stranicu. Tako i ja svoj blog podržavam facebook stranicom i postavljanjem poveznica na posjećenije viške fb grupe. Na taj način povećavam broj pregleda neke objave, fotografije, videa, tonskog zapisa... na više tisuća. Svakako da su i kvaliteta i zanimljivost sadržaja bitni.
Već godinama, za potrebe grada, turističke zajednice, raznih udruga itd , na njihovu zamolbu, objavljujem važne obavijesti, najave događanja, programe i sl. Svi to već prihvaćaju zdravo za gotovo. Tako je to kad ih navikneš. Mnogi su me doživljavali k'o gradsko glasilo, a neki se pitali i kol'ko love uberem... Ljudi ne vjeruju da se neke stvari rade i onako, volonterski, za dušu. Nije im ni zamjeriti. Živimo takvo vrijeme gdje se sve gleda kroz novac.
