Prije tri dana, u subotnje jutro, Vis je dobio novog stanovnika, imigranta, prvog primjerka svoje vrste koji/a se, doplivavši do Štracini, tamo i uzverao/la. Ne znamo, dakle, je li mužjak (vepar) ili ženka (krmača). Divji prosac! Do sad nezabilježeno na Visu. Ne znam hoće li ovaj događaj ostaviti traga u otočkoj toponimiji (na pr. "Punta od divjega projca"), ili neće, jer će to zavisiti o uspjehu ili neuspjehu misije osvajanja i nastanjivanja ove tvrđave Jadrana, bastiona bez zmija otrovnica, mungosa i inih nepoželjnih vrsta kojih bi se mnogi rado riješili na kopnu bližim otocima. I bez ovog posta ova se vijest usmenom predajom proširila otokom; neugodna za odgovorne u Lovačkom društvu, a uznemirujuća i zabrinjavajuća za vinogradare i većinu otočana. U svakom slučaju činjenica koju ne treba dramatizirati, ali ni omalovažavati. Ponajmanje skrivati.
Možda su lovci u ova tri dana uspjeli "utiho" i riješiti problem... a možda će vam slijedećih godina ipak dobro doći riceta Foranina Marina (vidi dolje) za pripremu divjega projca.
Evo i ekskluzivni snimci; prvi put fotografiran divji prosac koji je zakoračio na Vis! Mobitelom ga je snimio Nino Ilić - "Šuro" koji je tuda prolazio gliserom. Na žalost, rezolucija je takva kakva je - 320x240, ali je fotodokumentacijska vrijednost i vjerodostojnost neupitna.
Parvo tuko dobavit PRAJCEVINU (boje mlaju nego stariju) a to se more ako ti je punac oli konjod kacadur a moreš imat i nesriću beknit ga sa autom, more ti ga kogodera darovat a moreš ga i ćapat u trapulu tipa ?takujin?.
Meso vajo štivat u velu terinu oli zdravu teću, butat po njemu isicene KAPULE, koji špig LUKA, koju grancicu KADUJE i ZUMRADA, smecit koje zarno PAPRA, ni zgorega ni KORIJANDULA i alavija zalit dobrim CORNIM VINOM. Neka tako pocije pol dona, (ni šćete ako i veće vrimena!), dobro ga je i voltat koji put.
Meso dobro otrest, ocidit i poSOLit pok sa svih bondih popeć na UJE, cisto maslinovo oli mišono, neka ćapo kroštu, a onda ga izvadit, zamažinat PAPRA i daržat pokriveno. Ono vino di se mocilo pokuhot i procidit.
Sad vajo isić suficijento friške KAPULE i šufigovat tako da se molo ono ca se ćapalo za dno. Svakako žuntat KAROTE izgratone, ako se imo i korijena od PETRUSIMULA, dopokon fetu i od SELENA a kako zasuši podlivat sa po fregulu onega prociđenega vina.
Na škonšumonu verduru vrotit meso i oni šug ca ga je pokriveno molalo pok ga sa pomnjom voltovat i po potribi zalivat onim vinom a ako je digodera i JUHE, anke bon!
Kad je meso dobota omeklo za jist, ucinit ga u manje bokune, butat povar fregulicu CARVENE PAPRIKE, ne puno KONŠERVE, bićerin-dvo VARENIKA (zaminije ga kućarin MARMELADE, nojboje od grožja oli šljivih, rastopjen u pol žmula PROŠEKA!), meju parste MARAVINCA i ne preveć drugih travicih od zocina, svakako brokvicu-dvi GARIFULIĆA i bokun kore od LIMUNA (bez onega bilega jerbo bi zagorcilo!).
Zalit da oblije, neka ucini nikoliko glogojih, onda zbasat i neka se na pomalo dofinije. Najuštat SOL, PAPOR friško mliveni a oni koji voli manje slotko neka štruko koju kapju LIMUNA. Šug se hoće da je gust ma ga tuko bit.
Vajo da pocine pol ure, tri kvorta pri nego će se blagovat. Kumpanjo se sa njokima oli pulentom oli debjom maništrom, kako ko veće voli.
Vino CORNO, štajunono ? neka ga ne fali!
Dobar kus! :)
Već nekoliko dana radnici "Gradine" rade na renoviranju "Fronte" na Kutu. Fronta je prostor koji grad već desetljećima namjenjuje potrebama okupljanja Kućana ( i Kućana odseljenih na Luku ), uglavnom postarijih težaka i umirovljenika, gdje se uz novine, televiziju, karte... druže i provode večeri. Tu se vode diskusije o polju, sportu i politici, često i preglasne, otočki temperamentne; zapiva se, svadi se, pomiri se... Fronta je spona s vremenom koje se u nepovrat gubi u magli globalizacije.
