Foto kronika - 20181223

Grad darivao štićenike Doma za starije i nemoćne

Djed Mraz je, s jednim od svojih vilenjaka, posjetio štićenike doma za starije i nemoćne u Visu. S darovima, naravno. Priskočili su mu u pomoć gradonačelnik, zamjenica i predsjednik GV. Svi su štićenici dobili pakete, ali i nešto ljepše od paketa - dječju pjesmu zbora OŠ Vis.

Spominjen se jo tebe kad si bila molo i hodila u parvi razred. - govori Djed Mraz noni od devedeset i kusur, a ona bidna, vidi se po izrazu lica, ulaže ogromni napor da se siti na to vrime. Ca son ti ono darovo?- nastavlja neumoljivo DM gladeći nonu po obrazu, a njoj je sad još neugodnije jer se ne može sjetit. Koji je zajebant ovi Ga... Ups, Djed Mraz!

Juti se malo duže upjevavao, a kad je naštimao glasnice nikako fermat...

U Markota (Marko Poduje) su se tili ogrebat za prošek, ali nisu uspili. Pedeset kuna! Tek je časnoj sestri Ivanki šapnuo: Za tebe je mujta, samo da ovi drugi ne čuju.

Još malo fotografija...

Advent na Klapavici

Grad Vis. Razvučen od Kanarije do mandrača u Lučici. Slabo nastanjen zimi, kad je veća šansa da sretneš kucina nego cejadina. Izgledao bi sablasno da nema ovo malo blagdanskih svijetlećih ukrasa i ferala što se pale u sumrak. Istina, nije ga lako ni osvijetlit ni okitit tako razvučenog i tako praznog. Zatvorene škure i grilje, prazne kuće, mračne okućnice, vala bez brodova... guše te pokušaje.

Ajmo se razvedrit! Evo Klapavica, dvije adventske kućice, par grijalica, kuhano vino, pivica, kavica...

Grad Vis: Čestitka, poziv, obavijesti...

Viška veza u sindikatu Preporod

Saša Čelan i Darka Bučak Marić

Darka Bučak Marić mi je prenijela pozdrave od Saše Čelan, moje drage kolegice blogerice iz Ciste Velike. Gdje su se to njih dvije našle, što ih je povezalo i kako je došlo do pozdrava? Objasnila je Darka:

- Mi smo sindikalne povjerenice Preporoda i vec par godina se sastajemo po vijećima, skupštinama, savjetovanjima ali nisam znala kako je ženi ime. Sinoc smo slucajno sjedile na tom našem domjenku i žena mi kaže: Pozdravi mi Nikolu i reci da ga je pozdravila Saša. Pocela pričati o blogu i ja u jednom momentu samo kažem:"A VI ste Saša Čelan!". Sjetila sam se tog prezimena po komentarima...

Tako je Darka razotkrila "misterioznu" Sašu koja se često i kompetentno upušta u komentiranje na viškim fb stranicama, onako ko provo Viška. Koja nikad nije prebolila Vis i kojoj kompetencija izvire upravo iz te neumrle djetinje ljubavi za viškom valom. Već sam to spominjao na blogu... Saša je rano djetinjstvo provela na Visu, a onda ju je život odveo dalje.

Link na Sašin blog CRLJIVICA: http://crljivica2.blogspot.com/

Preminuo doc. dr. sc. Luki Biličić

Izvor: https://www.fesb.unist.hr/novosti/1053/Preminuo-doc-dr-sc-Luki-Bilicic

Dana 15. prosinca 2018. godine, preminuo je doc. dr. sc. Luki Biličić.

Luki Biličić rođen je 1944. godine u Visu. Srednju tehničku školu u Splitu završio je 1963. godine. Diplomirao je 1968. godine na Fakultetu elektrotehnike u Splitu, obranivši rad pod naslovom „Stabilizirani izvori napajanja“. Magistrirao je 1979. godine na FESB-u, obranivši rad pod naslovom „Komparativna analiza pulsnih modulacija“. Doktorsku disertaciju pod naslovom „Jedan postupak optimizacije filtra na osnovi višestrukih kriterija“ obranio je na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu 1995. godine.

Na FESB-u radi od 1972. godine kao asistent na kolegijima „Teorija prijenosnih sistema“ i „Osnovi električnih mreža“. Od 1980. godine povjerena su mu predavanja na istim kolegijima.

Bio je uključen na nekoliko projekata, a istraživanja je usmjerio na probleme projektiranja i optimizacije filtara. U svojstvu autora ili koautora objavio je 21 rad, te je bio mentor na preko 30 diplomskih radova. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2005. godine.

U mirovini je od 2010. godine.

Posljednji ispraćaj bit će u dana 18.12.2018. u 14 sati na groblju Prirovo-Vis. Ispraćaj dragog nam kolege biti će s Lovrinca od 9.30 sati do 10 sati.

*****

U arhivi ovog bloga može se ponešto pronaći i o Bracotu (tako su ga zvali na Visu)...

R.I.P.

foto: Nikola Kežić

Slikar Emil Bedneš, nove informacije

Veza: https://kut-vis.blogspot.com/2016/04/slikar-bednes_11.html

Na mom blogu stoji poziv svima koji imaju saznanja o Emilu Bednešu, slikaru koji je bio vojnik mornar na Visu krajem pedesetih godina 20. stoljeća da se jave... Evo novih saznanja:

Da, reč je o istoj osobi, vojniku mornaru sa Visa kog sam lično upoznao u N. Sadu u mojoj galeriji slika davne 2000 godine. Pričao mi je o sebi. Rođen je u Kragujevcu. Majka mu je bila čehinja, fotograf. Imala je fotografsku radnju pre II sv. rata. Otac za njega nepoznat, pošto je rat učinio svoje. 

Majka mu ubrzo posle rata umire, a on kao siroče završava u " sirotištu" u Varaždinu, mada mi je pričao da mu je deda po majci živeo u Derventi. To je čuo od majke, koja se zbog loših odnosa tamo nikada nije vratila. Emil je sa suprugom novosađankom Olgom devojačko Božić, čak išao u Derventi, ali bezuspešno. Izuzetno talentovan kao slikar od tih vojnički dana, pa sve do pre par godina kada sam ga poslednji put video sa suprugom u N. Sadu. Posedujem i ja tri njegove slike. U pitanju su ulja na platnu i dasci. Dela mu se prodaju na aukcijama u Australiji. Živeo je u svojo kući u Gelongu. O njemu na internetu piše sin njegovog prijatelja antikvara iz istog mesta. Srdačan pozdrav Tomislav Matotek. 

Potpis je na poleđini slike

Češka vila - mišljenje furešta

Zanimanje za sudbinu Češke vile je lokalno i globalno, a ideje i pogledi realni, manje realni i nerealni... Evo kako o tome promišlja gospodin Boško Budisavljević:

Na Vis sam došao 1970. godine i iz čiste igre kupio malu ruševinu svojoj majci za vikendicu. Ona je nikad nije vidjela, umrla u međuvremenu, a ja u to doba potpuno nezainteresiran za neku imovinu i neki otok, povremeno sam dolazio na Vis. U jednom času, zbog manjka novaca za život, htio sam je prodati, ali je kupac nakon dogovora odustao. Djeca su me tad nagovorila da idemo u adaptaciju i to se dogodilo. Istovremeno sam otišao  u mirovinu i počeo sve više boraviti na Visu. Prvi boravak u adaptiranoj kućici bio je 2006. godine i otada sam se zaljubio u Vis i zadnjih 12 godina više vremena provodim na Visu nego u doomicilnom Zagrebu.

Nikad nisam shvatio nebrigu višana za Češku vilu i njeno propadanje, ali to nije viška karkateristika već naš hrvatski mentalitet, toliko nekretnina diljem Hrvatske propada a da ne znamo zašto. Nemam još uvijek dovoljno informacija zašto je to tako, ali sam se razveselio izradi urbanističkog plana za Češku vilu i informaciju da se nudi na prodaju. Složio bih se s pobunom dijela Gradskog vijeća da bi novac od prodaje trebao ići gradu Visu i podržavam lokalne "žute prsluke" na neko djelovanje.

Ne znam dovoljno ni o gospodinu Philipu Vermeulenu. Znam da je vlasnik Neptuna, Pučke škole i da se jedini prijavio na natječaj za kupnju Češke vile. Iz nekih drugih izvora dobio sam informacije da on (ili on i supruga) nisu najobičniji špekulanti. Činjenica , kako je rekao gradonačelnik, da je odustao od prenamjene Pučke škole u apartmane i ustupio je Vernu nešto znači. Najnovija događanja u Komiži, izrada novog urbaniatičkog plana za Neptun, pokazuju zanimljiv projektni zadatak. Izrada plana inicirana je od Investitora i grada Komiže, prethodna namjena "turističko-ugostiteljski sadržaji" se mijenja u "mješovitu, pretežito stambenu zonu". Detaljnije, to znači proširenje stambene zone Komiže u oblikovnom smislu poštujući karakteristike postojeće izgradnje. A Investitor iz Odluuke je upravo Philip Vermeulen !

Vratimo se na Češku vilu i njenu "turističku namjenu" prema urbanističkom planu. Ako je kupi P.V. možda bi bilo šanse da se ta namjena promijeni.  Po meni bi idealan sadržaj bio Kulturni centar u koji bi smjestili svi sadržaji koji danas manjkaju na Visu – viški Radio, prostore za sve sekcije, plesne, glumačke, memorijalnu zbirku Ranka Marinkovića, orkestre i klape it.d.
Možda bi trebalo razgovarati s gospodinom Vermulenom.

Boško Budisavljević

Novogodišnja tombola