Povod odlaska do dr. Vesne Bučić je projekt foto knjige u digitalnom obliku na kojem radi uz svoju vrijednu mladu suradnicu Renny koja joj je digitalno tehnička podrška. Renny je dijete informatičkog doba, rođeno s kompjutorom i sve oko digitalija ima u malom prstu.
Do kuće gospođe Vesne dolazi se kroz kaletu iza zgrade pošte u Visu koja je u stvari dvor koji ima i svoje ime - Zamarijin dvor. Nekad jedna kuća, u vlasništvu obitelji Bradanović, podijelila se u četiri kuće, a druga od ulaza u dvor je Vesnino viško "carstvo". Carstvo sačuvanog pokućstva i opreme građanske viške kuće, fotografija, uspomena, sjećanja... Kuću je naslijedila po majčinoj liniji, od svoje tete. Od tete je čula da je kuća nekoć služila i kao ugostiteljski objekt, gdje se moglo prespavati i dobiti hranu. S tim u vezi je i kamena ploča na stražnjoj strani kuće na kojoj piše OSTERIA ALL AGNELO.
Vratimo se foto knjizi. Ovako će to izgledati, pokazuje mi na laptopu... Uz umjetničke slike i druge znamenitosti, koje su fotografirane i sažeto opisane, naći će se tu i obilje foto materijala iz obiteljske arhive. Njen otac se bavio fotografijom, nastavio njen brat, a potom i ona. Tih 500-600 fotografija nastalih od dvadesetih godina prošlog stoljeća, uz negative na staklenim pločama, gospođa Bučić će darovati gradu Visu, ali posredstvom muzeja. Sav materijal koji će biti objavljen i dostupan na internetu odnosi se na grad Vis.
Dr. Vesna Bučić ni u svojim devedesetima ne gubi znanstveno istraživački duh
Sjećam se članka dr. Bučić, u jednom od brojeva Hrvatske zore, o Lazaru Rusiću i njegovoj knjizi u kojoj je detaljno opisao život i opće prilike u Visu od 1930. - 1940. godine. Pokazuje mi prijepis knjige (original se nalazi kod Rusićeve kćerke u Opatiji), a dobila ga je od susjede Vanje uz jednostavnu posvetu: Sretan Uskrs teta Vesna! Umnožila ga je, jedan primjerak dala je i Goranu ( Mladineo, op.a.), kojeg hvali zbog lakoće i stila kojim piše o ljudima, događanjima i dokumentima iz prošlosti. Sadržaj knjige je možda malo prepikantan s gledišta današnjih potomaka osoba o kojima je pisao, ali za ljude od struke - nju, Gorana, Čargu (Boris Čargo, op.a.)... knjiga je vrijedan izvor podataka sa znanstvenog stajališta.
Nisam mogao ne primjetiti da je posebno toplo spomenula pok. Mariju Puhalović, koja je puno znala i od koje su oni učili.
Dok teta Vesna (svi me ovdje zovu teta Vesna!) i ja obilazimo kuću dotle Renny, u položaju turskog sjeda na postelji, vrijedno radi na Toshibi.
Morate vidjeti i sobu, sve sam ostavila kako je bilo. - poziva me teta Vesna. Znate da su sobe, u pravilu, bile na gornjem podu starih kuća.
Dar kojeg je Vesnina teta dobila na vjenčanju
Vesna i susjeda Vanja u Zamarijinom dvoru
Ovoljetni boravak na Visu približio se kraju. Vidimo se dogodine!
