Vis: Fortica party

Dva tjedna star poziv gradonačelnika da s njim pođemo na Forticu ponovljen je jučer i eto, ode vaš omiljeni bloger na party. Tanja me je pokušala "odvratiti", ali kad sam rekao da mi gradonačelnik osobno jamči sigurnost, odustala je. S predsjednikom na kavu, s gradonačelnikom na party... pa sve je za ljude, zar ne?

Na taxi stajalištu oveća grupa partijanera čeka taxi. Bome gužva!

Nas vozi gradonačelnik. I predsjednik Gradskog vijeća je tu. Za čas smo gore. Iz makije, šume i zidina tvrđave "izrastaju" svjetla, zvuci razglasa, siluete osoblja iz osiguranja, parovi, grupe...

Have one joint, man?- doprlo mi u jednom trenutko do uha, a na sjedalicu do gradonačelnika na kratko je jedan vrući par stao razmjenjivati nježnosti. I, nećete mi vjerovat, to je do ure i po bilo sve što je moje policijsko uho i oko registriralo. Što će bit do ujutro, ne znam, ali neke stvari je korektno spomenuti. Dakle, osiguranje je profesionalno organizirano i učinkovito. Čim se netko ponesen glazbom popne na stol, sjedalicu, tambure, bačvu... ili što već, biva upozoren i spušten. Prostor je opasan konopima i, za razliku od ringa, opasnost je i izvan konopa. Na sve se budno pazi. Konobari munjeviti... 

Hoće li koncesionari proći na testu i pobijediti na budućem natječaju za dugoročnu koncesiju? Hoće li ovo (uspješno) izmještanje ovog vida zabave izvan mjesta "pomiriti" zastupnike različitih stajališta o pravcu razvitka viškog turizma? Hoće li se s istom energijom sve kontrolirati kao sad, na početku? Hoće li se na gradskim ulicama ponavljati ružne slike od prije? Ostaje da vidimo. 

Tekst/foto/video: Nikola Kežić

Vis (galerija Meštrović): Izložba Anite Žitko

Sinoć se, na Kutu, u galeriji Meštrović dogodila jedinstvena  izložba. Treća po redu, a druga samostalna, akademske slikarice Anite Žitko. Dunji Bezjak je to već deseta organizacija izložbe na temu Visa (od 2009. godine) i posljednja, kako najavljuje, a Ivana Stancomb Meštrović  je ta koja svojim galerijskim prostorom nudi djedovom umjetničkom snagom nabijenu atmosferu. Dakle, Anita, Dunja i Ivana su uvjetno trojstvo ovog događaja, pa sam tako i nazvao video uradak.

Na Anitinim slikama Vis se i bukvalno pretače u umjetnost. Na jedan jedinstven i tajanstven način; egzotičnom likovnom tehnikom, magijom zemlje. U toj zemlji, pijesku, prahu... na zidovima galerije diše mistika zavičajnosti i tradicije, Vis kakav je nekoć bio.

P.S.
A Siniša Brajčić? Viški glumac, dramski pisac, politolog, ribar, težak...  Njega ću ovaj put ignorirat. K'o da ga nije bilo! Za dišpet, jer mi je nedavno prepao unučicu. Galamdžija!
Gradonačelnik  Ivo Radica trenutno ima problema s "dobrim glasom", ali je  redovit u dolascima na ovakve događaje, pa je i ovaj  put otvorio izložbu. I Kalinića je "progutao". Možda od tud ti problemi s grlom. Kako god, zatekao sam ih u prijateljskom čavrljanju. Ili se nadmeću sa Sinišom u glumačkim vještinama? Ja mislim da je dogovoreno da Vinko ima besplatan prijevoz na relaciji Komiža Vis i obratno. I kavu u Rivi. Pa zaslužio je čovik bar toliko. I puno više. Ali ono s kazalištem... 

N.K.

Hana Karuza - ponos viške srednje škole

Jutros je u "ljetnoj nastavi" viške škole održana mala svečanost. Naime, upriličena je predaja pohvalnica i nagrada najuspješnijim učenicima srednje škole Antun Matijašević "Karamaneo", škole koju pohađaju učenici iz oba otočka grada,Visa i Komiže. Učenica Hana Karuza posebno se istakla uspjesima na natjecanjima, kako županijskim, tako i državnim. To je "prisililo" i gradonačelnika i grad da se "isprse" i dostojno je nagrade, pa je Hana sad i vlasnica novog prijenosnog računala. Nagradu je red osobno uručiti, pa je tu i viški gradonačelnik Ivo Radica, glavom i šeširom. Jer, vani je zvizdan. Prevruće i za nagrade primat!

A pazite sad! Neki od nagrađenih učenika nisu tu jer - rade! Da, da... sezona je tu, treba zaraditi koju kunu. Tako je za nekoga nagradu primila mama, za nekoga prijateljica/prijatelj...

I na kraju, uz ravnatelja škole prof Ivana Belanića, treba spomenuti dvije profesorice, Hanine mentorice; prof. Josipu Poduje i prof. Tončicu Vojković Poduje. One su ugradile sebe u Hanin uspjeh.

Pogledaj video!

Hana Karuza - ponos viške srednje škole

Jutros je u "ljetnoj nastavi" viške škole održana mala svečanost. Naime, upriličena je predaja pohvalnica i nagrada najuspješnijim učenicima srednje škole Antun Matijašević "Karamaneo", škole koju pohađaju učenici iz oba otočna grada, Visa i Komiže. Učenica Hana Karuza posebno se istakla uspjesima na natjecanjima, kako županijskim, tako i državnim. To je "prisililo" i gradonačelnika i Grad da se "isprse" i dostojno je nagrade, pa je Hana sad i vlasnica novog prijenosnog računala. Nagradu je red osobno uručiti, pa je tu i viški gradonačelnik Ivo Radica, glavom i šeširom. Jer, vani je zvizdan. Prevruće i za nagrade primat!

A pazite sad! Neki od nagrađenih učenika nisu tu jer - rade! Da, da... sezona je tu, treba zaraditi koju kunu. Tako je za nekoga nagradu primila mama, za nekoga prijateljica ili prijatelj...

I na kraju, uz ravnatelja škole prof. Ivana Belanića, treba spomenuti dvije profesorice, Hanine mentorice: prof. Josipu Poduje i prof. Tončicu Vojković Poduje. One su ugradile sebe u Hanin uspjeh. 

Prometna nezgoda na Visu

Sve je bilo spremno za vozačku avanturu. Novi bicikl guralica, kaciga, trenirka... Sve u omiljenoj boji. I nono s kamerom. A onda...

Uredno parkirani

Vinogradar d.d. u stečaju: Odlaze bazeni!

Šest velikih bazena Vinogradara ( ukupnog kapaciteta 36 vagona) spremni su za transport. Skinuti su i položeni u krug tog, nekad moćnog, viškog poduzeća. Naime, prodani su u sklopu stečajnog postupka i završit će na Hvaru. Koliko sam upoznat, Vinogradar je isplatio radnicima i kooperantima sva potraživanja, nikome ništa ne duguje, ali ostaje gorak okus uz tu konstataciju... Ono, umro je bez dugova, al' je umro! I kao i kod ljudi, kad netko umre - nekome smrkne, a nekome svane. Neću o tome kome prvo, kome drugo...

Kiša, magnolija, osmijeh...

Anelin poziv i napomena kako se nastavlja raditi na uređenju školskog vrta, kako su procvale magnolije, kako se završavaju projekti... A kiši. Nisu baš okolnosti za dobru reportažu. Ipak prošetam do škole, provjerim magnolije, popijem kavu u zbornici, ponovim Aneli kako u školi imaju sav potreban potencijal (novinarski, fotoreporterski i svaki drugi) da tekstom i fotografijama i na mojoj stranici sami predstave svoj rad, a ja ću uvijek nadodati nešto svoje... Za ove nove aktivnosti dogovorili smo se za sutra.

Danas samo "umiveni" pup magnolije i jedan prekrasan osmijeh mlade učiteljice. A zašto? Sjećate se  priredbe "Tornoroža"  koju je osnovnoškolska dramska grupa sjajno izvela za Dan grada? Prijevod na viški je djelo vlasnice osmijeha (Silvija Bajsić), a kako mi ga je obećala poslati, na ovom blogu će imati i premijernu objavu. Naime, kaže Silvija, da još nigdje nije objavljen. Skromno pojašnjava da je to ona samo prevela na viški... Kao da i to nije hvale vrijedan trud. Zna to najbolje samozatajna prevoditeljska struka.

Kerum omrkne, Tommy osvane...

Ugovori, preuzimanja, inventura, promjena imena, kuta, putokaza..., a za nas se ništa bitno nije dogodilo. Možda se jedino potvrdi da su kese od Keruma bile malo čvršće, a cijene malo niže. Bio sam, dakle,  danas do supermarketa u Samogoru i vidio novu firmu istaknutu na zgradi i na križanju. Uposleni  su ostali koji su i bili, prodavačice su sad u bijelim kutama s nasmiješenom jabukom na poprsju... Marija iz Marinjih zemalja je na kasi i profesionalno me informira da se preko određenog iznosa može i na rate... U kupovini je i njena sumještanka, viška Šveđanka Nila, pa ne mogu ne primjetiti kako su Marinje zemlje prezastupljene, na što Nila najavljuje i daljnju ekspanziju, globalno osvajanje... Neka. Samo naprid!
A Kerum? Zaigra se čovik, ponilo ga... Neće mu valjda radi ovrha sjesti na saborsku plaću...

Škovacin sa Klapavice

Zahvaljujući vrijednim ljudima iz Hrvatske zore, glasila ogranka Matice Hrvatske u Visu, oteto je zaboravu mnogo zanimljivih podataka iz prebogate viške povijesti. Tako se, na sreću,  dogodilo i s pjesmom "Škovacin sa Klapavice".

Izvor: Hrvatska zora broj 59 - travanj 2012

Ovu pjesmu je po sjećanju zabilježio gosp. Ante Tonči Mratinić. U razgovoru s prof. Šimunom Marasovićem bili smo slobodni dodati neke ispravke. Također nam je rekao da je autor gosp. po nadimku Pince zajedno s prijateljima. Prije Drugog svjetskog rata su je za vrijeme Poklada izvodili kao „Vrabac“. Kasnije je i uglazbljena pa su je glumci amateri izvodili kao igrokaz s pjevanjem (musical). Čak su za vrijeme Drugog svjetskog rata na priredbama njom uveseljavali saveznike. Iako nisu ništa razumjeli, melodija je bila zgodna pa su je rado pjevali. Ako netko od čitatelja zna nešto više o ovoj pjesmi, bilo bi nam drago da nas o tome izvijesti. (Uredništvo)

    

ŠKOVACIN SA KLAPAVICE

ŠKOVACIN SAM OD KOMUNE

OD STARINE MUŠKARDIN

MOJA ŽENA BLITVU SADI

DA DOBIJE SVOJ ŠOLDIN.

A JA MORAM VEĆI PUTI

ZA NEVOJU BIT FAKIN

JERBO MI JE BILO DRAGO

POĆ MIKULI NA KVARTIN.

IMAM SINA VELE GLAVE

MALE SU MU MOŽJANE

SVAKU KLASU TRI GODINE

MORA DA ZAOSTANE.

MOJA METLA VEĆI PUTI

GLAVU MU JE ISTUKLA

TVRDA GLAVA, ŠTAP JE PUKAL

ALI GLAVA NIKADA.

IMAM URDIN OD KOMUNE

SVAKO JUTRO RANO USTAT

KLAPAVICU SVU POMESTI

I PO RIVI SVE IZJUŠTAT.

A KAD DOĐU ŽENE S GROCIN

TILI BI MI SVE ŠPORKAT

A  JA UZMEM SVOJU METLU

PA IM  KAŽEM  "ALT VER DAM".

Refren:

MI KOMANDO, VA IN PJACA

TI GA VIŠTO LA METLA! 
*** 

Na 67 stranica Zore mnogo je toga što vrijedi pročitati. Možete je naručiti na adresi 

HRVATSKA ZORA, Viškog boja 10, 21480 Vis ili na e-mail: maja.karuza@st.t-com.hr

Cijena je 25 kn

Tel. +385(0)21 711 854, Mob. +385(0)998131689, Fax: +385(0)21 711 121

Račun kod Splitske banke d.d. 2330003-1100115607