Vis (Komiža): Darujući krv - daruješ život

Nedavno me Andrija Pečarić "Guja" s razlogom prekorio: - O svemu si pisao na svom blogu, a o klubu DDK - ništa. I stvarno je u pravu. Mea culpa! A zavridili su. Itekako! Jer godinama samozatajno daruju tu dragocjenu tekućinu. I tako se ja jutros našao u Komiži gdje je ovog puta organizirano darivanje krvi. U prostoru gradske čitaonice izmjenjivali su se članovi kluba, Višani i Komižani ... i Pojori, jer je klub zajednički za cijeli otok. Ravnatelj otočkog Crvenog križa dipl. iur. Zoran Bulajić prednjači brojem darivanja - danas 84. put. Među Komižanima je najviše "krvario" Nikola Zanki "Cmilj" koji, na pitanje o broju davanja, odmahuje rukom i veli: - Ne znam koliko san puta dao krv, al' ovo ti je zanimljivije... I pokazuje mi, u iskaznicu darivatelja, zataknute mudroslove. Nikica Vojković "Cvic" je lani imao zdravstvenih problema pa više nije aktivni davatelj, ali zato ima svoju "funkcionersku" ulogu... Mnoge nisam zabilježio kamerom ni spomenuo pojedinačno, ali njima do toga nije mnogo ni stalo. Ipak, bit će još prilika. Možda već za tri mjeseca u Visu gdje je slijedeće okupljanje.

Divlja svinja doplivala do Visa

Prije tri dana, u subotnje jutro, Vis je dobio novog stanovnika, imigranta, prvog primjerka svoje vrste koji/a se, doplivavši do Štracini, tamo i uzverao/la. Ne znamo, dakle, je li mužjak (vepar) ili ženka (krmača). Divji prosac! Do sad nezabilježeno na Visu. Ne znam hoće li ovaj događaj ostaviti traga u otočkoj toponimiji (na pr. "Punta od divjega projca"), ili neće, jer će to zavisiti o uspjehu ili neuspjehu misije osvajanja i nastanjivanja ove tvrđave Jadrana, bastiona bez zmija otrovnica, mungosa i inih nepoželjnih vrsta kojih bi se  mnogi rado riješili na kopnu bližim otocima. I bez ovog posta ova se vijest usmenom predajom proširila otokom; neugodna za odgovorne u Lovačkom društvu, a uznemirujuća i zabrinjavajuća za vinogradare i većinu otočana. U svakom slučaju činjenica koju ne treba dramatizirati, ali ni omalovažavati. Ponajmanje skrivati.

Možda su lovci u ova tri dana uspjeli "utiho" i riješiti problem... a možda će vam slijedećih godina ipak dobro doći  riceta Foranina Marina (vidi dolje) za pripremu divjega projca.

Evo i ekskluzivni snimci; prvi put fotografiran divji prosac koji je zakoračio na Vis! Mobitelom ga je snimio Nino Ilić - "Šuro" koji je tuda prolazio gliserom. Na žalost, rezolucija je takva kakva je - 320x240, ali je fotodokumentacijska vrijednost i vjerodostojnost neupitna.

*****
RECEPT (Izvor:http://www.cimahvar.org/forum/viewtopic.php?p=27618)

Parvo tuko dobavit PRAJCEVINU (boje mlaju nego stariju) a to se more ako ti je punac oli konjod kacadur a moreš imat i nesriću beknit ga sa autom, more ti ga kogodera darovat a moreš ga i ćapat u trapulu tipa ?takujin?.
Meso vajo štivat u velu terinu oli zdravu teću, butat po njemu isicene KAPULE, koji špig LUKA, koju grancicu KADUJE i ZUMRADA, smecit koje zarno PAPRA, ni zgorega ni KORIJANDULA i alavija zalit dobrim CORNIM VINOM. Neka tako pocije pol dona, (ni šćete ako i veće vrimena!), dobro ga je i voltat koji put.
Meso dobro otrest, ocidit i poSOLit pok sa svih bondih popeć na UJE, cisto maslinovo oli mišono, neka ćapo kroštu, a onda ga izvadit, zamažinat PAPRA i daržat pokriveno. Ono vino di se mocilo pokuhot i procidit.
Sad vajo isić suficijento friške KAPULE i šufigovat tako da se molo ono ca se ćapalo za dno. Svakako žuntat KAROTE izgratone, ako se imo i korijena od PETRUSIMULA, dopokon fetu i od SELENA a kako zasuši podlivat sa po fregulu onega prociđenega vina.
Na škonšumonu verduru vrotit meso i oni šug ca ga je pokriveno molalo pok ga sa pomnjom voltovat i po potribi zalivat onim vinom a ako je digodera i JUHE, anke bon!
Kad je meso dobota omeklo za jist, ucinit ga u manje bokune, butat povar fregulicu CARVENE PAPRIKE, ne puno KONŠERVE, bićerin-dvo VARENIKA (zaminije ga kućarin MARMELADE, nojboje od grožja oli šljivih, rastopjen u pol žmula PROŠEKA!), meju parste MARAVINCA i ne preveć drugih travicih od zocina, svakako brokvicu-dvi GARIFULIĆA i bokun kore od LIMUNA (bez onega bilega jerbo bi zagorcilo!).
Zalit da oblije, neka ucini nikoliko glogojih, onda zbasat i neka se na pomalo dofinije. Najuštat SOL, PAPOR friško mliveni a oni koji voli manje slotko neka štruko koju kapju LIMUNA. Šug se hoće da je gust ma ga tuko bit.
Vajo da pocine pol ure, tri kvorta pri nego će se blagovat. Kumpanjo se sa njokima oli pulentom oli debjom maništrom, kako ko veće voli.
Vino CORNO, štajunono ? neka ga ne fali!

Dobar kus! :)

Pivac preselio, Jugoplastika pod skelama

Mesnica "Pivac" preselila je u novouređeni prostor i Vis je tako napokon kvalitetno riješio pitanje mesnice. Na zgradi Jugoplastike ili stare škole - skele. Napokon će i zapuštena ljepotica ponovo zasjati.

Nono ili dida?

Kod mene ovo nije bila dilema odveć opterećena korijenima, pravohrvatstvom, domoljubljem, zavičajnošću, nekakvim izmima ili bilo čim drugim izuzev impulzivne odluke i izjave da kad već spavam s nonom onda je red da i ja budem nono i tako unučici pojednostavnim tituliranje i identificiram se s ovim škojem.  Ne možeš od none učinit baku i to još na njenom terenu, pa se ti sad misli... 

Djecu sam podigao na Visu, tu sam već trideset i tri godine i, za reć pravo, uvukla mi se u uho ta melodioznost i mekoća nazivlja nona i nono... A dida? E, igra srce, igra... Pa ona Arsenova pjesma "Dida moj"! A Thompson? Moj dida i ja...  A Tereza? O nono, nono... 'En ti nonu!

Vis - mjesto opasnog življenja

Opet se srušio bor. Ovaj put "premostio" je ulicu (srića da je kola uska!) i nije ugrozio živote, a moglo je biti i drugačije. Naslov koji sam dao ovom postu na pameti mi je već duže vrijeme, točnije otkad su zaredale slične situacije s borovima, palmama, kipovima, krovovima... Prepoznajete mjesto? Krov stare Jugoplastike kraj Lupija. A preko puta je kuća Blagojević i osoba zaslužna za ovu fotografiju.

Od jučer me muči prehlada i ne da mi se izlazit iz kuće, pa sam Mirelu, koja mi je javila za ovaj događaj s borom, zamolio da ga fotografira i pošalje mi fotku. Tako ste dobili fotodokumentiranu vijest.

foto: Mirela Blagojević

Hrvatska na krovu Afrike

Zadovoljstvo mi je kad funkcionira interakcija blog - posjetitelji, kad mi se dostave zanimljive vijesti, fotografije... ili se samo komentira sadržaj bloga. Ovom prigodom gospođa Marilyn Radica je s nama podijelila fotografiju događaja kad se hrvatska zastava našla na krovu Afrike. Evo, kako je do toga došlo:

Postovani gdin. Kezic

Evo jedna zanimljivost -
Naime - vlasnik firme za koju ja radim vec skoro 6 godina - gdin Philip Vermeulen, ljudi ga znaju kao covjeka koji je kupio zgradu Diokoma, te bivsu tvornicu Neptuna, ima dvije registrirane firme na Visu.  On je Juzno afrikanac te vecinu vremena provodi u Juznoj Africi - saljem Vam sliku koju mi je poslao kada se (po drugi put)  popeo na Kilimanjaro (Kilimandžaro) -- obecao mi je da ce sa sobom uzeti Hrvatsku zastavu - te mi poslati sliku!! Pa saljem Vam ako mislite da bi bilo zanimljivo ...
(Philip je onaj koji drzi zastavu i jos mu jedna visi iz borse!)

Srdacan pozdrav

Marilyn

Zla sudbina spomenika NOR-a

I ovi rijetki spomenici NOR-a koji su preživjeli rane devedesete nemaju jamstvo da će izbjeći zlu sudbinu. Ovoga na Kutu je jučer oborio kamion s pivom. I gle ti slučajnosti (?): baš na rođendan pokojne Jugoslavije.

Zbogom oružje - zbogom Walther P38?

Poznati njemački pištolj  Walther P38 cal. 9mm dugi, kojim su bili naoružani njemački dočasnici i časnici u 2. svjetskom ratu cijenjen je među poznavateljima i ljubiteljima oružja i cijena za dobro očuvan primjerak je oko 600€. Zasad ga ne namjeravam prodavati, ali tko zna... ako ova recesija potraje :). Naravno da je uredno registriran i da bi kupac morao imati nabavnu dozvolu.

Kako rastaviti pištolj Walther P38: https://youtu.be/-aeesFL7qM0

Igra u kamenu

Nerijetko u ulici koja iz Kuta vodi prema Lučici iz temelja kuća izranja živa stijena i vidi se kao izbočina na koju se nastavlja uvis kameni zid kuće. Nije ih baš lipo za vidit, ali tako je bilo, tako se zidalo... kuća je tako "na tvrdo", a i nije to onda bilo lako razbijat. Kad bi se tako našla na putu zidom bi se "zajašila" i gotovo. Otukla bi se tek toliko da bi se kolom (kaletom) kraj kuće moglo prolazit. Ma, uvik je bilo svita koji ima volje, vrimena i dara da i tu situaciju nadiđe svojom kreativnošću i sklonošću da oplemeni tu grubu stinu.