Vilu je početkom prošlog stoljeća izgradio Topić za sebe i obitelj, pa ju je poslije od njega kupio neki Dubrovčanin, pa od Dubrovčanina Česi, pa je nacionalizirala vlada Socijalističke Republike Hrvatske, pa desetljećima držala JNA... Do 1992. godine. Od tada propada. Bila je privatno vlasništvo, pa državno. Nikad gradsko. I sad se prodaje. Po odluci Vlade. Pa grunule suze. Domoljubne. Lokalpatriotske. Uzavrela krv. Pa još kad su čuli tko bi je trebao kupiti... Poslodavac od gradonačelnikove supruge! Onaj što je kupio i Jugoplastiku i Neptun. Philip Vermeulen. Ajme! Nećete lupeži! - zarežala je oporba u pravednom gnjevu i u pobjedničkoj maniri dala ultimatum Gradu, vladi... Namirisali krv. Čiju? "Sekundanta" Radice. Ni Luka Modrić ni Davis kup reprezentacija nisu se tako slavodobitno osjećali kao autori plakata kojima su pozvali puk na otpor ili kako se to ljepše kaže - senzibilizirali javnost.
U svim tim protestnim materijalima nigdje se ne spominje da je od 1992. godine prošlo 26 godina, da su se u međuvremenu rodili novi klinci, već završili škole, osnovali obitelji... Pa, majku mu, brže ide proces priznavanja Palestine od strane Izraela nego stavljanje Češke vile u funkciju. Tužno bi bilo čekat još 26 godina. Najlakše je pljucat na VERN, na Forticu, na solarnu elektranu, na ovo, na ono...
Nisam bio na jučerašnjoj sjednici GV. Jutros sam slušao Bogijev razgovor s predsjednikom GV grada Visa Marinkom Zupčićem. Prijedlog oporbe o poništenju natječaja za prodaju Češke vile nije prošao, a i Radicu su pogrešno optužili da sjedi i sekundira u državnom povjerenstvu koje će odlučivati o prodaji. Moj kolega bloger ( i pravnik) Vojković je pokušaj oporbe nazvao diletantskim. Kako se ne složiti s njim? Je li tu ovom "kreativnom" plakatiranju kraj ili serija Lud, zbunjen, normalan ide dalje. Ja bih mjesto radnje i aktere preselio u Sveti Filip i Jakov.
No comments
Post a Comment