VIŠKA PREMIJERA KAZALIŠNE PREDSTAVE
Petak, 20.04. 2018. godine u 20 h, Hrvatski dom u Visu
Ulaz slobodan
Autor drame Dežgracija Siniša Brajčić je profesor ali i nagrađivani amaterski glumac, zatim ribar te svakako etablirani dramski autor. Za ovu prigodu, uz uprizorenjeDežgracije, jedne od njegove tri drame iz knjige Viška trilogija, u produkciji HNK u Varaždinu, važno je sagledati Sinišu Brajčića upravo kao kao dramatičara. Uz adaptacije na viški govor nekih stranih dramskih tekstova i radiodramsku izvedbu ovo je za njega drugo autorsko kazališno uprizorenje, a prvo je bilo nagrađivana Veja, etnomonodrama iznjedrena prema Libru viškiga jazika Androta Fortunatota Rokija.
Siniša Brajčić u Dežgraciji kroz likove gostioničara Mikule, prognanice/kuharice Zane, umirovljenog ribara Viska, gradonačelnika, pročelnice gradske uprave Olge, novinarke Hani i Pismora govori o tome kako on doživljava ovo naše danas na škoju – tragično, mračno, tek ponekad ironično i smiješno, ali uvijek upozoravajuće. Riječ je tu ne samo o lokalnoj politici i sukobu svjetonazora, nego i o „kuntreštavanju“ vezano uz turizam, urbanizam, kulinastvo, prostorne planove i nautiku, ali ponajviše: razotkrivanje javnih i osobnih tajni. A one su vezane uz ljubav danas ali i jučer, tj nekad davno. Važnu ulogu tu ima jedna slika koja otkriva puno toga, ali publici treba ostaviti da je sama doživi u kazalištu. Ovaj put u produkciji HNK u Varaždinu, ali u zagrebačkom kazalištu Vidra, a poslije u Visu, pa širom Dalmacije, po ostalim otocima,a možda i dalje ... Sretna bila plovidba Dežgraciji koja upozorava, navodi na razmišljanje, ali daje i katarzu, što je u današnje vrijeme rijetko i - ma koliko mi šutili o tome ili se autor i ne složio – daje nadu, tj. krejoncu. Jer ako o nekim stvarima otvoreno i jasno progovorimo - a dramsko pismo ovako visokoga nivoa kakvo Rošotovo (da upotrijebimo i autorov nadimak po kome ga svi na škoju znaju) svakako jest, je tu nenadomjestivo - možemo ih riješiti, popraviti, nastaviti postojati i posebno: biti, živjeti, voljeti i – stvarati! Posebno na lipom viškom jaziku ...
Evo što sam autor govori o svome djelu: „Postajući ruvinani i ravnodušni ljudi – bezgušta i šušta ... kada se na sve to nažunto samo demografsko stanje na mojim škojimapostalo mi je jasno, do boli, da ne mogu samo čekati čekanje da bi dočekao čekanje samo ... Eto, zato sam iz svoje utrobe progovorio o ovom našem dereverso movimentu normalnosti, i to u drami, koja mi se kao forma činila najpogodnijom. U njima sam pokušao napisati sve ono što sam znao i umio, ostavljajući tako svoju poruku u boci, prije svega, onim ljudima koji brodeći još uvijek budni sanjaju i bacelaju ... Ali, za reći pravo, svojim dramama samo pokušavam spasiti svoje vlastito ljudsko dostojanstvo.“
Redateljica Julia Klier svoje viđenje drame tumači ovako: „Osunčani jadranski otok često je sinonim za opuštanje, poetičnost, hedonizam. Evocira nostalgične uspomene na ljeto i neka prošla bezbrižnija vremena. Dežgracija idealiziranim namaštavanjima suprotstavlja surovu realnost - realnost otoka zimi. Ustajalost, usamljenost, otuđenost. Odumiranje otoka kao mikrokozmosa - dok turisti dolaze, mladi odlaze, a starci umiru.“
Književnik i također dramatičar Tahir Mujičić ovako piše: „ ... i tako je Sinša Brajčić ... „osudivši sam sebe“ na svojevrstan povratak korijenima i okružnu, zanatima predaka i miru koji omogućava kontemplaciju i distancu od neuroza teatarskih središta, postao izuzetno zanimljiv fenomen suvremene dramske riječi. ... Siniša Brajčić svojom se predanošću kazalištu i njegovoj književnosti, svojom nadarenošću i osjećajem za ono bitno (dramsko, dramaturško, dijaloško), te temeljnom, kako teatarskom tako i lingvističkom neospornom pismenošću, daje kao autor koji nas vraća starom dobrom kazališnom štivu ... I upravo zato želim da izdrži u tom stvaralačkom smjeru ...“
Akademik Tonko Maroević svoj doživljaj iznosi autoru osobno te mu piše ovako: „ Libar sam proštija s guštom i empatijom. Veja je izvrsna ... U dramama se izvrsno boriš s „općim mjestima“ i pojednostavljenim stilizacijama likova ... a sve to kompenziraš prodorima koji imaju i autobiografsku crtu ... U svakom slučaju i literarno i etički i lokalpatriotski impresivan ishod ... Spreman sam posvjedočiti o snazi povoda i značenju tvoga angažmana ...“
Što naglasiti za kraj? Drama je aktualna, zaslužuje pozornost i gledanost, posebno zato jer je nastala uz pomoć prijatelja, a to su prof. Dunja Bezjak, članovi MH Varaždin i ostali. Siniša najbolje zna – koji su to ... (A. Fa.)
No comments
Post a Comment