-
November 30, 2017
Edit this post
-
November 23, 2017
Edit this post
-
November 23, 2017
Edit this post
U tijeku je sanacija obale od lanterne do fratarskog mosta - studeni 2017.
Tekst preuzet na http://www.ofmconv.hr/vis/
Samostan sv. Jere na Prirovu, poluotoku oblika kruške u viškoj luci, nema tako staru prošlost kao «povijesni» samostani Provincije sv. Jeronima iz 13. stoljeća (Split, Šibenik, Cres, Pula). Pouzdani dokumenti govore o 1520. godini kao sigurnom podatku uz koji smijemo povezati početke ovog samostančića, koji se u povijesti Provincije često naziva i hospicijem. Ne znamo je li rimski teatar na Prirovu – čije ostatke i danas možemo razgledati u podrumskom dijelu današnjeg samostana – stradao možda u vrijeme sukoba između Venecije i Ferrare 1483. godine, kada je teško poharan Vis i posebno glavno naselje Vele Selo. Nakon toga mjesto Vis se razvija i sve više raste brojem pučanstva. Doseljuju se i mnoge obitelji, naročito Hvarani, a nastanjuje se i župnik, koji je dotad živio i djelovao u Velom Selu.
Provalom Turaka u naše krajeve srušeni su ili zatvoreni mnogi samostani koje je Provincija imala u svojemu južnom i srednjem dijelu (Drač, Skadar, Ulcinj, Bar, Skradin, Bribir i Modruš). Preživio je jedino samostan u Kotoru, zahvaljujući ponajvećma tome što je spadao pod mletačku upravu. Da se rastereti kotorski samostan, u kojemu su našli utočište mnogi fratri iz razorenih samostana, a da se spasi i drevna dubrovačka kustodija koja je tako bila spala samo na taj samostan, trebalo je osnovati negdje na sigurnom i slobodnom području mletačke Dalmacije novi samostan.
Tada je Hvarskom biskupijom upravljao biskup Franjo Jakov Pritić iz Nina, franjevac konventualac (1510-1523), pa je vjerojatno baš on pospješio dolazak fratara na Prirovo, ako možda već nisu došli i prije njega. Svakako, prema dokumentima fratri su u Visu nešto prije 1520. godine, a za svoje boravište iskoristili su temelje teatra i kamenje kojeg je bilo u izobilju oko ruševina. U najstarijoj ispravi u kojoj se spominje samostan sv. Jere iz godine 1520. navodi se fra Marin iz Kotora, koji u ime braće prima zemljište Zaosridac u Dolu na Visu, što je darovao neki Radovan Kuljiš iz Komiže, a za uzvrat da se za njegovu dušu fratri mole. Da su ovu ispravu fratri cijenili, dokaz je činjenica da su je više puta prepisivali i ovjerili.
Na temelju toga krivo je ipak zaključiti da godina 1520. predstavlja vrijeme osnutka samostana, jer se ne govori i izgradnji, već o darovnici zemljišta samostanu koji već postoji. Druga isprava iz početaka života i djelovanja viških fratara potječe iz 28. srpnja 1525. Tu gvardijan, spomenuti fra Marin iz Kotora, prodaje zemljište u Vasamogoru (danas Samogovor) nekom Deši Radoševiću. Za zemljište su fratri dobili svega tri dukata. Za vrijeme provincijske vizitacije 10. rujna 1532. provincijal Matej iz Cresa, s tajnikom fra Franjom iz Raba, riješio je dvojbe vezane uz tu prodaju. Tada su u samostanu živjeli fra Toma iz Šibenika, kao gvardijan, fra Vincencije iz Dubrovnika, kao vikar, fra Jerko i fra Marko (bez naznake pripadnosti samostanu), članovi samostana. Riješeno je da samostan ostane vlasnik navedenog zemljišta, ali će ga obrađivati Dešini sinovi i njihovi zakoniti nasljednici.
Današnji samostan nije u potpunosti iz početka 16. stoljeća, kada su ovamo došli fratri. S vremenom je nadograđivan i obnavljan, te je pomalo mijenjao i izgled. Jezgro samostana nalazilo se ondje gdje je stari teatar bio najbolje očuvan, a to je njegov hrbat, izvanjski zid na sjeverozapadnoj strani, uz sami prvotni zvonik. Zato i danas samostan ima neobičan, pomalo svinut i djelomično polukružni oblik, jer je sagrađen na svodovima i izvanjskom zidu gledališta rimskoga kazališta, što se i danas može običnim okom zapaziti.
Uz samostan sv. Jere postoji i crkva, koja je u vrijeme kanonskog pohoda apostolskog vizitatora Augustina Valiera (1579.) bila tek djelomično izgrađena, nikako i dovršena. Na spomenutom nacrtu iz sredine 18. stoljeća crkva je nešto niža. Gornji dio pročelja bio je kao odsječen. Crkva je imala samo jedan prozor s južne strane. Zvonik je bio mnogo ljepši i elegantniji, kao i danas podosta izdvojen i udaljen od crkve, naslonjen na samostansko zdanje. No, kako je u drugoj polovici 18. stoljeća grom oštetio zvonik, 1758. se na njemu izvode radovi, koji su doveli do toga da je gornji dio izgubio dio svoje ljepote. Sada je zvonik nekako masivniji i čvršći, ali ne više onako vitak i elegantan kao prije.
Nedugo nakon Valierova pohoda crkva je bila dovršena. Godine 1603. u njoj nalazimo grobnice, čak i u prezbiteriju. Vanjština crkve otkriva kasnorenesansni stil. Vrata su profilirana, iskićena plitkim ružama i reljefima stigma, natkrivena lunetom. Materijal za gradnju imali su fratri nadomak ruke. Upotrijebili su ostatke rimskog teatra, mramorne blokove i četvrtaste komade tesanog kamena ugradili u pročelje. Uostalom, i drugi su Višani upotrebljavali materijal stare Isse za svoje kuće i pristanište. Čak se mramorni ostaci iz teatra mogu pronaći po okolnim vinogradima i poljima.
Ionako siromašan i skroman samostan doživio je opustošenje u vrijeme engleske uprave (1812-1815), kad su crkva i samostan pretvoreni u vojno skladište, a ono rijetko kulturno-umjetničko blago koje se ovdje čuvalo bilo je poharano, posebno što se tiče oltara u crkvi i nekih umjetnina u samostanu. Od očuvanog blaga spominjemo vrlo vrijedne relikvije iz 16. stoljeća, a arhivsku građu čuvala je zaštićena škrinja, da bi pred stotinjak godina materijal bio nekako razvrstan u omote s nekoliko sveščića, bez neke logične veze i dosljednosti. Knjižnica nema starih rukopisnih kodeksa ni inkunabula, jer samostan datira iz početka 16. stoljeća, ali čuva neke raritete, kao što je Paštrićev Staroslavenski misal (1689).
Makar je tijekom vremena samostan dobivao lijep broj umjetničkih slika na platnu i drvu za oltare u crkvi, većim dijelom sve je to nestalo, oštećeno ili poharano. Ipak, nešto je i sačuvano, kao tempera na drvu «Gospa s Isusom» italo-kretske škole iz 16. stoljeća, uljno platno «Posljednja večera» nepoznatog autora iz 1600. godine i italo-bizantska ikona na dasci «Gospa sa Sinom i anđelima», nepoznatog autora, iz sredine 17. stoljeća. Od ostalih umjetnina vrijedi spomenuti veliko drveno raspelo koje sliči gotičkim raspelima 15. stoljeća.
***
Viški samostan sv. Jere u prošlosti nije dao nijednog provincijala, ali ima nekoliko imena fratara koje se ne bi smjelo zaboraviti:
– Fra Juraj Drivodiljić (ponekad se spominje da je iz Splita), koji je vršio službu viškog gvardijana u šest navrata (između 1578. do 1604.).
– Fra Bonaventura Lukšić, dugogodišnji gvardijan i kustos. Skoro 45 godina (!) obavljao je poglavarsku službu u rodnom samostanu (između 1608. i 1664.).
– Fra Nikola Perasti, iz poznate viške obiteji, u sedam navrata vršio službu gvardijana (između 1638. i 1675.).
– Fra Antun Punjalić, iz poznate viške obitelji, viški gvardijan u pet navrata (između 1689. do 1710.).
– Fra Antun Garuati (neki pišu da je iz Kotora), u više navrata vršio službu viškog gvardijana (između 1736. do 1762.)
– Fra Vicko Puljas, član poznate viške obitelji, magister Reda i tajnik Provincije, više puta vršio službu viškoga gvardijana (između 1762. i 1774.).
– Fra Jeronim Družević, doktor teologije, magister Reda, dugogodišnji penitencijar u Rimu, gdje je i umro 1848. Vrlo zaslužan za viški smostan.
– Fortunat Dešković, kustos i viški gvardijan (u više navrata). Živio u Visu u vrijeme vojnih uprava, te je zato morao boraviti dvije godine izvan samostana. Umro 1822.
– Fra Celestin Tomić, doktor teologije, vrsni bibličar, dugogodišnji teološki profesor, pisac brojnih biblijskih knjiga, umro u Zagrebu 2006. godine.
– Ovdje svakako spada i o. Marin Oreb, iz Veleluke na Korčuli, koji je velik dio života proživio u Visu, o kojemu je 1972. godine napisao vrlo sadržajno djelo «Moj mali samostan».
Sadašnji gvardijan fra Damjan Glavaš
-
November 22, 2017
Edit this post
Akademska slikarica Natalia Borčić uključila se u nastavu biologije u OŠ Vis na način kako je to slikarici najprimjerenije - kistom. Bijeli zid ljetne nastave, površine 80-ak metara kvadratnih, preobrazio se u herbarij uz kojeg će učenici, vođeni profesoricom iz biologije, na stupovima i zidovima ispisati imena i karakteristike biljaka.
Ovom suradnjom slikarice i učenika dobivamo prvi javni herbarij na Visu, lako dostupan svima. Dovoljno je prošetati do škole i prostora ljetne nastave.
-
November 21, 2017
Edit this post
Znate da smo po zatvaranju ordinacije dentalne medicine na Kutu (u vlasništvu mr.sci. Matko Božić dr.med.dent.) neko vrijeme bili bez zubara i da je Dom zdravlja SD županije bio raspisao natječaj za zubara i med. sestru... Otprilike mjesec i pol kasnije u "velebnom" zdanju viškog doma zdravlja obavljale su se završne pripreme za početak rada nove ordinacije, a usluge su se počele pružati prošlog tjedna.
O vašim zubima brinut će (pored vas samih, naravno) dr. med. dent. Goran Tičinović, a asistirat će mu medicinska sestra Suzana Roki. Doktor je mladi, stasiti Splićanin koji je praksu odradio u Splitu, a potom je dvije i pol godine radio u Virovitici. Suzanu, Bogu hvala, većina nas poznaje. Ordinacija je odmah do ordinacije dr. Đorđevića.
Zapisivanje za termine započelo je prije desetak dana, a s obzirom na dvomjesečni nedostatak zubara "booking" dobro ide.
Kad sam zamolio dr. Tičinovića i Suzanu za par fotografija iz ordinacije ljubazno su mi dopustili, a na fotografiranje je pristala i pacijentica gospođa Ana Kordić. Da je ordinacija metar šira i s boljim pogledom bilo bi idealno. Ovo na dušu projektantima.
One navodnike gore, na riječi velebnom, neka svatko tumači kako mu drago! :)
One navodnike gore, na riječi velebnom, neka svatko tumači kako mu drago! :)
Subscribe to:
Posts
(
Atom
)
Oznake
Adsense
(1)
aerodrom
(1)
Anatomija otoka
(11)
Anči Fabijanović
(1)
Anela Borčić
(3)
ankete
(8)
apartmani vis
(1)
arheologija
(5)
arhitektura
(1)
baština
(6)
BaVul
(5)
Biševo
(2)
blog
(44)
blogosfera
(9)
boćanje
(19)
Bogoljub Mitraković
(11)
Boris Čargo
(3)
Boško Budisavljević
(6)
brodovi
(3)
Češka vila
(4)
čestitke
(1)
crkva
(42)
crna kronika
(10)
dizajn
(1)
Dobrila Cvitanović
(2)
Dom starih
(8)
don Ivica Huljev
(5)
don Milan Šarić
(3)
Don Paulin
(6)
društvene mreže
(1)
Dunja Bezjak
(2)
ekologija
(5)
estrada
(1)
fešte
(5)
film
(16)
flora
(4)
fotografija
(38)
fotomontaža
(2)
galeb
(6)
gastro
(4)
generacije
(3)
glazba
(34)
Goran Mladineo
(20)
grad
(20)
grad-objave
(30)
gradonačelniik
(1)
gradonačelnik
(16)
Gradsko vijeće
(18)
Hajduk
(7)
HEP
(2)
HGG Vis
(1)
hoteli Vis
(1)
HPD Hum
(2)
Hrvati u svijetu
(4)
Hrvatska
(7)
Hrvatska zora
(14)
humanitarne akcije
(3)
humor
(4)
HVIDR-a
(4)
in memoriam
(2)
Ivica Roki
(5)
Ivo Radica
(3)
Jakša Fiamengo
(4)
jedrenje
(9)
Joško Božanić
(2)
Joško Repanić
(7)
Kalambera
(1)
kartanje
(4)
kazalište
(17)
kino
(1)
književnost
(21)
Komiža
(39)
komunala
(70)
košarka
(1)
kriket
(2)
Kućani
(3)
kućni ljubimci
(1)
kultura
(25)
Kut
(181)
laptop Acer
(1)
Lavurat za poja
(2)
likovna umjetnost
(19)
limuni
(3)
ljudi
(141)
logo
(3)
m/t Lastovo
(1)
Mamma mia 2
(3)
Matica hrvatska
(1)
medijski ponedjeljak
(17)
Metković
(1)
mladi
(3)
Modra špilja
(1)
more
(25)
MUP
(1)
najava događanja
(4)
najave
(1)
Natalia Borčić
(4)
Nevio Marasović
(1)
Nikola Kežić
(2)
Nikša Sviličić
(1)
NK
(23)
NK VIS
(1)
nogomet
(22)
Norway
(1)
obrazovanje
(10)
oglašavanje
(2)
oružje
(1)
OŠ Vis
(9)
osmrtnice
(1)
osobno
(8)
otoci
(5)
otok
(3)
otok Vis
(6)
pčelarstvo
(2)
Petra Kapor
(1)
planinari
(2)
Podšpilje
(3)
poklod
(4)
Pokret otoka
(1)
polemike
(1)
politika
(26)
poljoprivreda
(5)
pomorci
(1)
posao
(2)
povijest
(32)
priroda
(12)
promet
(25)
promo
(1)
Prostorni plan
(1)
PROVISLO
(11)
Ranko Marinković
(5)
razgovor
(4)
ribe
(3)
Rodoslovlje
(1)
Rogačić
(1)
ronjenje
(1)
Rukavac
(1)
Siniša Brajčić
(8)
škola
(6)
škrinjica
(2)
Slavomir Raffanelli
(4)
slider
(184)
sobe
(1)
Split
(1)
sport
(10)
Srebrna
(1)
Srećko Marinković
(2)
SŠ AMK
(15)
stare kartoline
(1)
Stipe Vojković
(1)
svijet
(1)
Tihana Skerbić
(2)
tradicija
(8)
trčanje
(1)
turizam
(39)
udruga Svima
(3)
urbanizam
(1)
USA
(1)
uvale
(3)
veja
(1)
Veljko Mratinić Brojne
(2)
VERN'
(6)
Vesna Bučić
(3)
video
(7)
video razglednica
(14)
video vijesti
(4)
vijesti
(14)
vinogradarstvo
(1)
Vis
(9)
viški govor
(2)
viški plivački maraton
(2)
vjenčanja
(5)
Vjerni Visu
(3)
Vodovod i odvodnja
(2)
vrijeme
(9)
vrtić
(14)
Vukovar
(2)
zabava
(11)
zanimljivosti
(43)
zdravlje
(7)
Ženaglava
(1)
Zima na otoku
(8)
životinje
(1)
žutilo
(2)
Categories
Adsense
aerodrom
Anatomija otoka
Anči Fabijanović
Anela Borčić
ankete
apartmani vis
arheologija
arhitektura
baština
BaVul
Biševo
blog
blogosfera
boćanje
Bogoljub Mitraković
Boris Čargo
Boško Budisavljević
brodovi
Češka vila
čestitke
crkva
crna kronika
dizajn
Dobrila Cvitanović
Dom starih
don Ivica Huljev
don Milan Šarić
Don Paulin
društvene mreže
Dunja Bezjak
ekologija
estrada
fešte
film
flora
fotografija
fotomontaža
galeb
gastro
generacije
glazba
Goran Mladineo
grad
grad-objave
gradonačelniik
gradonačelnik
Gradsko vijeće
Hajduk
HEP
HGG Vis
hoteli Vis
HPD Hum
Hrvati u svijetu
Hrvatska
Hrvatska zora
humanitarne akcije
humor
HVIDR-a
in memoriam
Ivica Roki
Ivo Radica
Jakša Fiamengo
jedrenje
Joško Božanić
Joško Repanić
Kalambera
kartanje
kazalište
kino
književnost
Komiža
komunala
košarka
kriket
Kućani
kućni ljubimci
kultura
Kut
laptop Acer
Lavurat za poja
likovna umjetnost
limuni
ljudi
logo
m/t Lastovo
Mamma mia 2
Matica hrvatska
medijski ponedjeljak
Metković
mladi
Modra špilja
more
MUP
najava događanja
najave
Natalia Borčić
Nevio Marasović
Nikola Kežić
Nikša Sviličić
NK
NK VIS
nogomet
Norway
obrazovanje
oglašavanje
oružje
OŠ Vis
osmrtnice
osobno
otoci
otok
otok Vis
pčelarstvo
Petra Kapor
planinari
Podšpilje
poklod
Pokret otoka
polemike
politika
poljoprivreda
pomorci
posao
povijest
priroda
promet
promo
Prostorni plan
PROVISLO
Ranko Marinković
razgovor
ribe
Rodoslovlje
Rogačić
ronjenje
Rukavac
Siniša Brajčić
škola
škrinjica
Slavomir Raffanelli
slider
sobe
Split
sport
Srebrna
Srećko Marinković
SŠ AMK
stare kartoline
Stipe Vojković
svijet
Tihana Skerbić
tradicija
trčanje
turizam
udruga Svima
urbanizam
USA
uvale
veja
Veljko Mratinić Brojne
VERN'
Vesna Bučić
video
video razglednica
video vijesti
vijesti
vinogradarstvo
Vis
viški govor
viški plivački maraton
vjenčanja
Vjerni Visu
Vodovod i odvodnja
vrijeme
vrtić
Vukovar
zabava
zanimljivosti
zdravlje
Ženaglava
Zima na otoku
životinje
žutilo
Most Reading
-
Ne može se reći da su viška djeca previše opsjednuta tabletima i sličnim novotarijama. Bar ne u odnosu na gradsku i velegradsku djecu. Lipo ...
-
Mogao bih malo ironizirati na ovu temu, našaliti se, pa i pohvaliti našeg gradonačelnika kako su sretni grad i gradonačelnik gdje zažive i o...
-
Samo ću copy-paste Goranov (Goran Mladineo) udio u zanimljivom postu o nastavku obnove pročelja crkve Gospe od Spilica. Mislim da je dovolj...
-
Ovih dana je izašao iz štampe roman "Ostrvo, povratak traje", čija se radnja pored Zrenjanina/Petrovgrada, Beograda i Beča. dobrim...