Bio je dobar radnik, toliko dobar da ga je Ustanova za održavanje pomorskih plovnih putova nakon što je odradio staž odlučila zadržati. Baš zbog toga u njegovoj se glavi upalilo zvono za uzbunu. Ako ostane na kopnu, u Splitu, nema mu više natrag u rodnu Komižu. Uh, to ne bi bilo dobro. Krišom, da nitko ne zna, pa ni njegova Ana, napravio je jedino što je mogao da se od takva ishoda spasi. Dao je otkaz.
– Kad san joj reka', malo se durila, al' znala je da sam svojeglav, pa me, na svu sriću, posli podržala i došla za menom – priča Nebojša Božanić čija obitelj eto već stoljećima "stoji" u Komiži na Visu i od pamtivijeka uzgaja rogač. Mahune sa tih stoljetnih stabala po veličini i udjelu šećera prednjače pred drugim vrstama rogača. Ta se autohtona otočka sorta zove komiški tusti ili komiški veliki rogač. Nije postojao baš nijedan razlog da danas 59-godišnji Nebojša prekine tradiciju svoje obitelji, na otoku poznate pod nadimkom Pepe. Samo, on je želio otići korak dalje od svojih predaka pa osim proizvodnje imati i preradu tog voća. I uspio je. Na 170 stabala rogača godišnje ima između pet i šest tona ploda.Trećina se prerađuje za ekobrašno od rogača. Proizvede oko 6000 vrećica u pakiranju od 300 grama. Odnedavna se to brašno prodaje i u DM-u.
No comments
Post a Comment