U Visu 24. Lipnja 2015.
Josip, Joško Repanić
Pod kulom 1, Vis
Utemeljitelj i bivši voditelj sekcije
za očuvanje kulturne, prirodne, povijesne i sakralne baštine „Vid Biličić“
pri udruzi LAVURAT ZA POJA „LZP“ iz Podšpilja, otok Vis
KONZERVATORSKI ODJEL
u Splitu za područje Splitsko dalmatinske županije.
Porinova 2, 21000 Split
VIŠKI OTOČKI SOS ZA SPAS EUROPSKE GRADITELJSKE BAŠTINE NA OTOKU VISU
Poštovana gospodo iz konzervatorskog odjela! Znam ovo: „Viški otočki S.O.S. za spas…“ zvuči pomalo patetično i puno dramatično. Možda i nije tako, ali ljudi govore: „to non je pena parvo, a ca ćemo još doškot barž ni drogi Bog ne zno“. Ljudi su uzbuđeni i preplašeni kada netko, pa bilo to i Hrvatske ceste, zadiru u tkivo otoka, s kojim su se suživili, pa je to kao da netko zadire u njihovo tkivo, vadi im udove i kosti.
Radi se, naime, o građevinskim radovima na „staroj austrijskoj cesti“ (1900-1910g.) o obaranju ili rezanju kamenih stupića- „KOLOBRANA“ i ogradnih zidića-„PARAPETIH“, sa zapadnih rubova-ivičnjaka te ceste.
Znam, to su građevinski zahvati radi saobraćajne i opće sigurnosti (ne bih rekao i pješačke) to je vjerojatno zbog postavljanja čeličnih branika na cesti. Ali moglo je to i drugačije, primjerice: postavljanjem čeličnih branika iznad kolobrana kao i iznad grada Visa. Međutim možda se time sužava širina vozne trake.
Meni doduše nije o tome za misliti. Ima ljudi plaćenih za to koji pored ostaloga prilikom izrade projekta trebaju voditi računa i o očuvanju baštinskih graditeljskih vrijednosti, a ova cesta je jedna od tih spomeničkih vrijednosti. A ona je nekakav graditeljstvocid, a u svakom slučaju kulturocid.
Vratimo se gospodo malo u to vrijeme, gradnje ove ceste. To je vrijeme mašklina, mlata, poluge i sa malo eksploziva, a cesta je građena na velikoj strmini (cca 80°), u suhozidu s perfektno izvedenim i sagrađenim ivičnjacima u koje su bili ugrađeni ovi isklesani kameni stupići zvani kolobrani, a koji su označavali ivicu ili rub ceste. Eto ta cesta građena početkom 20 stoljeća u suhozidu sa „škarpa“ podzidima izdržala je evo do ovih dana, uključujući i one teške dane rata za nas i nju, jer sva ondašnja teška ratna tehnika i mehanizacija (kamioni, topovi, tenkovi) prolazila je preko nje i ona je ostala postojana kao stijena, kao brdo Hum čijim je padinama i vrletima prolazila. Nju je gospodo trebalo sačuvati kao graditeljsko ljudsko remek djelo jednog vremena.
Ako je trebalo proširiti kao suvremenu sigurnu cestu onda je to trebalo napraviti gradnjom još jednog voznog traka u stijene brda Hum, a one škarpa zidove s parapetima i kolobranima ostaviti kao još jednu sutrašnju poruku mladima kako treba raditi i kao Višku turističku ponudu i atrakciju otoka Visa.
Znam da sve ovo što ja sada pišem je budalaština jer (ne)djelo je učinjeno. Poslije smrti ostaje samo kajanje i dostojni pokop, a „dostojni pokop“ je to da se bar pokupe ovi „poginuli“kolobrani, slože na jednom mjestu, i bar u neka bolja vremena skupa sa slikama gradnje izlože budućim generacijama kao dokaz nekadašnjeg mediteransko-Europskog življenja Visa.
Počinitelju ovog (ne) djela treba suditi, ali ne treba ga puno kazniti. Neka samo sagradi 2 x 2 metra zida u suhozidu, u škarpa tehnici, na padini ispod ove ceste, kosini (70-80 stupnjeva), sa barem dva kolobrana (koja će sam ubrati i isklesati) i ugraditi u ivičnjaku.
Ja toliko dragi naši. Dostavljam Vam nekoliko na brzinu napravljenih slika odsječenih glava kolobrana iz kojih curi prelijepa bijela mramorna krv. Ovo ću nastojat poslati na što više adresa u zemlji Hrvata a možda i dalje.
Josip, Joško Repanić
_________________________
Nagrađen 2011. NAGRADOM GRADA VISA za „osobit doprinos u zaštiti kulturne i povijesne baštine otoka Visa“
P.S.1- Znam, skužajte, Vi ste na godišnjem odmoru (kao Mamić i Šuker), jer se za Vašeg odmora“ ništa ne događa“ (glava u pijesku)
P.S.2- Nego treba pripaziti da koji trak hobotnice HAC-a (pituri tunela K…..e) nije došao do ove pučinske točke na sred mora koji u prostranstvima zemlje izgleda kao izmet muhe na velikom plavom papiru, ali koji je ipak u prošlosti bio mnogima interesantan.
P.S.3- Možda izvođač ovog (ne) djela ima „urednu“ dozvolu za ove radove. Ali i HEP je ima „urednu“ dozvolu za ukapanja elektrovoda po dolcu Cunkovica-Kut (Vis) kuda je u serpetinskoj formi prolazio antički put. Ovaj kanal je međutim išao ravno dolcem i sjekao serpentine pa su svejedno uz "urednu dozvolu" prošlogodišnje vode napunile kuće na Kutu svim mogućim prljavštinama, blatom i kamenjem, a zamalo su i kuće odnošene u more.
No comments
Post a Comment