Uvijek je lijepo vidjeti dječicu na Kutu, čuti dječji žamor i potisnuti nakratko ružnu činjenicu da je Kut gotovo ispražnjen od domaćih ljudi, da je ostao samo kamen kojeg su pokupovali neki strani ljudi da bi unutar tog starog kamena, u kojem je nekoć bujao život, proveli par ljetnih mjeseci ili i manje od toga.
Djeca oduvijek vole Podlozu koja je željna dječje cike i vriske. Evo su tete iz vrtića dovele dječicu da se ispod Ciprijana poigraju, a ja sam stigao kad su se već spremali za povratak. Probao sam snimanje razdvajanja pred kamerom... Nije ispalo najbolje, ali će ih tete i tetak uvježbati za drugi put. (n.k.)
No comments
Post a Comment