Ribarska ulica na Kutu. Premrežena kanalizacijskim cijevima iz svih pravaca, a sve vode u jednu šahticu. Došlo je vrijeme da se se to dovede u red. Tročlana "ekipa za očevid" ( Edo, Nikola i Elio) u akciji. Počinje se sondiranjem na slijepo; maškin, motika, lopata, ruke... Sredstva za rad nimalo sofisticirana, pa negdje pomaže iskustvo, negdje instinkt, a najviše dobra informacija.
"Prolazeći predjelom mjesta Vis koji se naziva Kut na istočnom kraju, sa velikim sam zadovoljstvom promatrao one najmanje kućice, kućice najveće sirotinje. Moje zadovoljstvo je raslo gledajući te posve male kamenite kućice, koje blistaju od urednosti i čistoće. Nema oko njih nikakve nečistoće i nereda, nikakvih otpadaka. Zidovi, prozori, vrata, sve je to čisto i uredno. Dvorišta, gdje ih ima, isto tako. I unutrašnjost kuća je siromašna, ali uredna. U kućama i oko njih vrlo je rijetko vidjeti psa ili mačku, ali se iza kuće može češće čuti revanje dugouhog tovara.
Ali ne samo da su kućice uredne, i ljudi su, koji tu žive, čije se siromaštvo ne odražava na njihovoj vanjštini. Nema tu odrpanaca i zamazanaca, nema bosih ili u bilo kojem pogledu neurednih.
Prolazeći tim krajem, čovjek ne može čuti viku, buku, psovku, sresti pijance ili neodgojenu djecu. I neznanca oni pozdravljaju sa svojim nadasve lijepim i srdačnim pozdravom "Zdravi bili", na što pozdravljeni odgovara isto tako lijepim "veseli bili".
Pretpostavljam da je svaka konoba imala ispust u kanal. Tako su se čistile konobe... Početkom izgradnje zahoda po kućama to postade - kanalizacija.
Vratimo se početku priče. Ovim fotografijama dajem svoj prilog dokumentacijskom centru Vodovoda i odvodnje (ako ga imaju) i pozivam sve vas da ekipi, gdje god da sondira, pomognu točnim informacijama. Sondiranje zna biti mukotrpan posao. (n.k.)
No comments
Post a Comment