Kako ovih dana nisam nešto oran za pješačenje pridružio sam se kantaduru Jeli koji je s klapom Liket bio protokolarno obavezan pjevati na sv. Andriji, u planinarskoj kući. Tako smo se uputili autom.
Gore smo zatekli već brojno i dobro raspoloženo društvo. Predsjednik je držao astronomska predavanja, prva dama razdragano dočekivala goste, Sanja vrijedno asistirala, Bogi tražio signal za mobitel... Nena mi je pokazala novoizgrađeni vidikovac s tematskim zemljovidom, fažol je već bio skuhan, predsjednik se obratio svijetu putem radio Splita i ubrzo je sve bilo spremno za predsjedničko obraćanje nama nazočnima i poziv na fažol.
Fažol je bio ukusan za prste polizat i kuharici je jednoglasno produžen mandat. Pa se zakantalo, recitiralo... Doktor Pave se raznježio, preplavili ga osjećaji. I potekli su stihovi; o vinu, ženama, "mačkama", škoju... Brojne prevodio s hrvatskog na viški. Sve u svemu, Dan viških planinara nakon kojeg bi bio grijeh ne napisati: Vidimo se dogodine! I ne učlaniti se. (n.k.)
No comments
Post a Comment