"Za Višane,
Issa-Vis-Kut blog je već odavno kultno mjesto na webu..." – tako o mojem blogu pišu na internet portalu "Moj otok Vis". Ako i nije istina, lipo je čut.
A kako sam postao bloger? Rođen sam u Malom Prologu, odrastao u Metkoviću i naturalizirani sam Višanin koji se 1978. godine nastanio u Visu gdje sam došao kao policijski pripravnik nakon završene gimnazije u Metkoviću, nezavršenog studiranja na Fakultetu za vanjsku trgovinu u Zagrebu i odsluženog vojnog roka. I tako... oženio Višku, ostao. Zbog ljubavi prema knjizi izvan formalnog obrazovanja ostao na neki način "vječiti student", pa i u smislu one vječne ljudske potrage za znanjem i smislom postojanja. A fotografiju sam (što me na određeni način i vodilo prema današnjem bloganju) volio još kao osnovnoškolac.
Policijska karijera je trajala svega dvadesetak godina, upravo koliko je trebalo da se steknu uvjeti za prijevremenu mirovinu i započne miran, opušten život na ovom biseru Mediterana. Tako sam 1998. godine s mjesta zamjenika zapovjednika policijske postaje umirovljen na vlastiti zahtjev. I onda sam shvatio: ako mladi ne odete s otoka, poslije vas nitko i ništa ne može otjerati...
Moje informatičko znanje je neformalno i skupljano po potrebi. Prvo pravo osobno računalo je u policijsku postaju stiglo 1994. godine i za potrebe posla svladao se word i stjecalo osnovno informatičko znanje. 2004. godine sam kupio računalo, a potom i maleni digitalni fotoaparat. Mislim da je bio OLYMPUS C160. Pa onda i HP scaner i digitalna avantura je mogla započeti. Fotkanje, skeniranje, sređivanje obiteljskih albuma, obrada u Photoshopu, digitalna restauracija... Zima na otoku više uopće nije bila problem.
Brzog interneta na Visu još nije bilo. A uz onaj obični mogao si samo otvarati sadržaje s interneta koji nisu imali veću memorijsku težinu. Da bi otvorio fotografiju tešku cca 200 kb trebalo ti je više od minute... A onda tehnološki pomak. ADSL! I na Visu. Slijedi surfanje i otkrivanje bloga kao internet medija. Kako je na portalu index.hr bio dobar blog alat (ocijenjen najboljim u 2006. godini) registrirao sam se u svibnju 2007. godine s imenom bloga ISSA-VIS-Kut na url
kut_.bloger.hr , počeo blogati i tako otkrio da već ima nekoliko viških blogera. Nažalost, većina ih se s pojavom facebook-a predala i odustala. Komunikacija među blogerima kroz uzajamno, često samo kurtoazno, posjećivanje nije me odveć zanimala i htio sam iz bloga izvući maksimum u smislu upoznavanja publike izvan blogerskog svijeta s onim što radim i stavljam na blog. Još o imenu bloga... Zašto ISSA-VIS-Kut? Zašto Kut? ISSA u sebi nosi drevnu prošlost, VIS je ime i gradu i otoku, a Kut je predjel grada Visa gdje stanujem. Predivni, jedinstveni Kut... Trebalo ga je davno zaštititi od nadobudnih arhitekata. Ovako ima veliku tamnocrvenu "ranu". Na ljudsku sebičnu "za kat više, za metar više, za apartman više..." država je bila mlaka i potkupljiva.
Nabavivši OLYMPUS SP560 UZ mogao sam odraditi svaki "reporterski zadatak". Kad su uslijedile prve posjete i komentari Višana izvan Visa - iz Splita, Zagreba i Amerika - impresioniralo me s kojom lakoćom „nabasaju“ na moj blog i koliko im znači vidjeti fotografije rodnog škoja, obične ljude, stare obiteljske fotografije, video zapise i životne situacije. To me usmjerilo. Zašto ne ugoditi i sebi i drugima istovremeno; pružiti zadovoljstvo onima koji sanjaju Vis, koje zanima sve što je u vezi s Visom, od toga kakvo je vrijeme pa do saznanja o svojim korijenima kroz stare fotografije... Zgodan je slučaj s kratkim video zapisom iz Kuta kojeg sam stavio na blog nakon čega je uslijedio mail sa zahvalom mlade Splićanke u ime svog barbe koji je na mojem blogu vidio da mu je brod uredno vezan, da je tenda cijela... A baš da će put Visa, dan prije je bila nevera i brinulo ga... I tako, uštedio čoviku put. Usmenom predajom o "nekom blogu ISSA-VIS-Kut na kojem svašta ima; danas se dogodi i za po' ure to mo'š vidit na internet..." rastao je i broj posjetitelja sumještana. Čak su se na simpatičan način počeli miješati i u "uređivačku politiku". U posljednje vrijeme broj posjetitelja dnevno se kreće oko 200. Ako je nešto posebno zanimljivo bude ih i blizu 300. Većinom izvan Visa, jer je malo mlađih obitelji na Visu koje imaju brzi internet.
Problema s ljudima nemam. Ako im priđete sa simpatijom i bez zločestih namjera, zadobićete njihovo povjerenje i dozvolit će da ih fotografirate, snimate i objavite. Većini to i laska. Pa svi smo malo i tašti, zar ne? Onda sve te zgodne situacije, fešte, prizori... Bude vam žao da to imate snimljeno, a da ne podijelite s drugima. Prestar sam već da bih patio za nekim fotografskim ambicijama, za kvalitetnim skupim fotoaparatom i opremom, a ni financijski si to ne mogu priuštiti... Ipak, uhvatim se ponekad kako ljubomorno pogledam za nekim balavcem, tatinim sinom, koji se razmeće fotoaparatom koji vrijedi k'o polovni auto. I s kojim će se samo poigrati jedno ljeto...
Blog alati se usavršavaju, blogger/ blogspot koji je vezan uz Google račun me privukao zbog lakoće editiranja i ažuriranja. I sad sam tu na url:
kut-vis.blogspot.com . Teče četvrta godina mojeg bloganja. Foto i video svaštara uz nešto teksta (tek toliko da vide kako nisam nepismen) ide dalje.
(2010. godine)
*****
Update, 8.10.2015.
Već 8 godina bloganja (blogiranja)!
Ovako je izgledao blog dok je bio na blog servisu bloger (index.hr)
Znao sam se poigrati s photoshop-om, popričati sam sa sobom... "K'o pametan s pametnim..." - komentirala je moja nećakinja Tina.
O posjećenosti stranice, o rankingu... Ovo će znalcima biti najobjektivniji indikator - zabilježeno u lipnju 2015. godine.
Foto: Bogoljub Mitraković (2015)
SLOBODNA DALMACIJA - 23. lipnja 2016. (tiskano izdanje)
foto: Sanja Anastasov (2012)
foto: Željko Vojković (2018)
U posljednje vrijeme manje je reportaža s mjesta događanja...
Često sam fotografirao u Vatrice. Sad mi je Mare uzela Nikona i ...
